Često biste čuli izraz 'demokracija'. Demokracija je vlada kojom upravlja narod. Postoje i drugi oblici vladavine, uključujući monarhije, oligarhije i diktature, u kojima ljudi nemaju pravo glasa u vlasti. U ovoj lekciji naučit ćemo o:
Pojam 'demokracija' izveden je iz grčke riječi dēmokratia , koja je skovana od dēmos ("ljudi") i kratos ("vladavina") sredinom 5. stoljeća prije Krista za označavanje političkih sustava koji su tada postojali u nekom grčkom gradu- države poput Atene.
To znači "vladavina naroda".
Davno su stari Grci razvili ovu vrstu vlasti u Ateni. Svi koji su bili građani (ne robovi, žene, stranci i djeca) okupili su se na jednom području, razgovarali o tome kakve zakone žele i glasali o njima. Izvlačenjem lutrije pokupili bi svoje Vijeće koje je predlagalo zakone. Sudionici Vijeća mijenjali bi se svake godine. Građani bi na komad kamena ili drveta ispisivali ime svojih omiljenih kandidata i birali svog vođu. Osoba s najvećim brojem glasova postala je vođa.
U osnovi, demokracija je vladavina u kojoj je vrhovna vlast povjerena narodu. U nekim oblicima, demokraciju izravno provode ljudi; u velikim društvima, to čine ljudi preko svojih izabranih agenata.
Prema riječima Abrahama Lincolna, 16. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, demokracija je vladavina naroda, od strane naroda i za narod.
Kamen temeljac demokracije uključuje:
Pojam demokracije znatno se razvio tijekom vremena. Izvorni oblik demokracije bila je izravna demokracija. Najčešći oblik demokracije danas je predstavnička demokracija, gdje ljudi biraju vladine dužnosnike da upravljaju u njihovo ime.
Pojmovi 'sloboda' i 'demokracija' često se koriste kao sinonimi, ali to dvoje nisu sinonimi. Demokracija je doista skup ideja i načela o slobodi, ali se također sastoji od praksi i postupaka koji su oblikovani kroz dugu, često tešku povijest. Demokracija je institucionalizacija slobode.
Demokracija je vladavina naroda, posebno kao oblik vladavine; bilo izravno ili preko izabranih predstavnika, a sloboda je stanje slobode, ne biti zatvoren ili porobljen.
Ljudi koji žive u demokratskom društvu moraju služiti kao krajnji čuvari vlastite slobode.
Demokracija je više od pukog skupa specifičnih državnih institucija; počiva na dobro shvaćenoj skupini vrijednosti, stavova i praksi - a sve to može imati različite oblike i izraze među kulturama i društvima diljem svijeta. Demokracije počivaju na temeljnim načelima, a ne na jedinstvenim praksama.
Politolog po imenu Larry Diamond kaže da vlada mora ispuniti četiri uvjeta da bi bila demokracija:
Život: Svaki građanin ima pravo na zaštitu svog života.
Sloboda: Sloboda uključuje slobodu da vjerujete što želite, slobodu da birate svoje prijatelje i da imate svoje ideje i mišljenja, da javno izražavate svoje ideje, pravo da se ljudi sastaju u grupama, pravo na bilo kakvu zakonitu posao ili posao.
Potraga za srećom: Svaki građanin može pronaći sreću na svoj način, sve dok ne gazi tuđa prava.
Pravda: Svi ljudi trebaju biti tretirani pošteno u dobivanju prednosti i nedostataka naše zemlje. Nijedna grupa ili osoba ne bi trebala biti favorizirana.
Opće dobro: Građani bi trebali raditi zajedno za dobrobit svih. Vlada bi trebala donositi zakone koji su dobri za sve.
Jednakost: Svi bi trebali imati isti tretman bez obzira na to gdje su im rođeni roditelji ili bake i djedovi, njihovu rasu, vjeru ili koliko novca imaju. Svi građani imaju političku, društvenu i ekonomsku jednakost. Istina: Vlada i građani ne bi trebali lagati.
Raznolikost: Razlike u jeziku, odijevanju, hrani, mjestu rođenja roditelja ili djedova i baka, rasi i vjeri nisu samo dopuštene, već se prihvaćaju kao važne.
Suverenitet: Moć vlade dolazi od naroda.
Patriotizam: To znači odanost vlastitoj zemlji i njezinim vrijednostima.
Izravni i reprezentativni
To su dva osnovna oblika demokracije.
Izravna demokracija je ona u kojoj građani sami glasuju o prijedlogu zakona ili amandmanu, dajući tako konačnu izjavu. Uključuje ogroman broj ljudi iz zemlje. Uglavnom se prakticirao u starogrčkim gradovima.
U predstavničkoj demokraciji ljudi glasuju za predstavnike koji potom donose političke inicijative. Zemlje poput Kanade, Indije, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva imaju predstavničke demokracije.
Participacija, pluralizam i elita
Participativna demokracija je model demokracije u kojem građani imaju moć izravno odlučivati o politici, a političari su odgovorni za provedbu tih političkih odluka.
Pluralistička demokracija je model demokracije u kojem niti jedna skupina ne dominira politikom, a organizirane skupine se međusobno natječu kako bi utjecale na politiku.
Elitna demokracija je model demokracije u kojem mali broj ljudi, obično imućnih i dobro obrazovanih, utječe na donošenje političkih odluka.
Druge varijante demokracije
Ustavna monarhija - Mnoge zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske, Belgije, skandinavskih zemalja, Tajlanda, Japana i Butana pretvorile su moćne monarhe u ustavne monarhe s ograničenim ili, često postupno, samo simboličnim ulogama.
Republika - Zemlja kojom upravljaju izabrani predstavnici i izabrani vođa kao što je predsjednik, a ne kralj ili kraljica.
Liberalna demokracija - Demokratski sustav vlasti u kojem su individualna prava i slobode službeno priznati i zaštićeni, a obnašanje političke vlasti ograničeno vladavinom prava.
Socijalistički - Sustav političkog mišljenja i djelovanja koji poziva vladu da osigura određena socijalna i ekonomska prava ili povlastice potrebne za dobrobit svih članova zajednice.
Anarhist - To je politička filozofija i pokret koji je skeptičan prema autoritetu i odbacuje sve nevoljne, prisilne oblike hijerarhije.
Razvrstavanje - Ponekad se naziva 'demokracija bez izbora', razvrstavanje bira donositelje odluka nasumičnim procesom. Namjera je da izabrani zastupaju mišljenja i interese naroda u cjelini, te da budu pošteniji i nepristraniji od izabranih dužnosnika.
Konsocijacijska demokracija – dopušta istodobne većinske glasove u dvije ili više etno-religijskih izbornih jedinica, a politike se donose samo ako dobiju većinsku potporu obje ili svih njih.
Demokracija konsenzusa - To je primjena donošenja odluka konsenzusom na zakonodavni proces u demokraciji. Karakterizira ga struktura donošenja odluka koja uključuje i uzima u obzir što je moguće širi raspon mišljenja, za razliku od sustava u kojima manjinska mišljenja mogu potencijalno biti ignorirana od strane većine koja dobiva glasove. Potonji sustavi klasificirani su kao većinska demokracija.
Nadnacionalni - Ovaj sustav dodjeljuje glasove državama članicama djelomično prema njihovoj populaciji, ali uvelike ponderirane u korist manjih država. To se može smatrati oblikom predstavničke demokracije, ali predstavnici u Vijeću mogu biti imenovani, a ne izravno birani.
Uključivo - To je oblik društvene organizacije koji teži izravnoj demokraciji; ekonomska demokracija u gospodarstvu bez države, novca i tržišta; samostalno upravljanje; i ekološka demokracija.
Kozmopolitska demokracija - To je politička teorija koja istražuje primjenu normi i vrijednosti demokracije u transnacionalnoj i globalnoj sferi. Tvrdi da je globalno upravljanje ljudima, od strane ljudi, za ljude, moguće i potrebno.
Kreativna demokracija - Zagovara je američki filozof John Dewey. Glavna ideja o kreativnoj demokraciji je da demokracija potiče izgradnju individualnih kapaciteta i interakciju među društvom.
Vođena demokracija - To je oblik demokracije koji uključuje redovite narodne izbore, ali koji često pažljivo "usmjerava" izbore ponuđene biračkom tijelu na način koji može smanjiti sposobnost biračkog tijela da doista odredi vrstu vlasti koja se nad njima provodi. Demokracija u ruskom stilu često se naziva "vođena demokracija".
Za razliku od diktature, demokratska vlada postoji da služi ljudima, ali građani u demokracijama također moraju pristati na poštivanje pravila i obveza prema kojima se upravljaju. Demokracije svojim građanima daju mnoge slobode, uključujući slobodu neslaganja i kritiziranja vlade.
Građanstvo u demokraciji zahtijeva sudjelovanje, uljudnost, pa čak i strpljenje.
Demokratski građani shvaćaju da nemaju samo prava, već i odgovornosti. Oni prepoznaju da demokracija zahtijeva ulaganje vremena i naporan rad -- vlada naroda zahtijeva stalnu budnost i potporu naroda.
Pod nekim demokratskim vladama, građansko sudjelovanje znači da su građani dužni služiti u poroti ili služiti obaveznu vojnu ili civilnu državnu službu na određeno vrijeme. Ostale obveze vrijede za sve demokracije i isključiva su odgovornost građana -- glavna među njima je poštivanje zakona. Plaćanje pravednog udjela poreza, prihvaćanje ovlasti izabrane vlade i poštivanje prava onih koji imaju različita stajališta također su primjeri građanske odgovornosti.
Demokratski građani znaju da moraju snositi teret odgovornosti za svoje društvo ako žele imati koristi od njegove zaštite svojih prava.
Da bi demokracija uspjela, građani moraju biti aktivni, a ne pasivni, jer znaju da je uspjeh ili neuspjeh vlasti njihova odgovornost, a ne ničiji drugi. Demokracijama je potrebno više od povremenog glasanja građana kako bi ostale zdrave. Potrebna im je stalna pozornost, vrijeme i predanost velikog broja njihovih građana koji, zauzvrat, očekuju od vlade da zaštiti njihova prava i slobode.
Na prvi pogled, načela vladavine većine i zaštite individualnih i manjinskih prava izgledala bi proturječno. U stvari, međutim, ova su načela dvostruki stupovi koji drže same temelje onoga što podrazumijevamo pod demokratskom vladom.
Vladavina većine je sredstvo za organiziranje vlasti i odlučivanje o javnim pitanjima; to nije još jedan put do ugnjetavanja. Kao što nijedna samoproglašena skupina nema pravo ugnjetavati druge, tako niti jedna većina, čak ni u demokraciji, ne bi smjela oduzeti osnovna prava i slobode manjinskoj skupini ili pojedincu.
Manjine, bilo zbog etničkog podrijetla, vjerskog uvjerenja, zemljopisnog položaja, razine prihoda ili jednostavno kao gubitnici na izborima ili političkoj raspravi, uživaju zajamčena osnovna ljudska prava koja nijedna vlada, niti većina, izabrana ili ne, ne bi smjela ukloniti.
Među osnovnim ljudskim pravima koja svaka demokratska vlada mora štititi su sloboda govora i izražavanja; sloboda vjere i uvjerenja; pravilan postupak i jednaka zaštita prema zakonu; i slobodu organiziranja, istupanja, neslaganja i potpunog sudjelovanja u javnom životu svog društva.
Ljudi su u manjem riziku od iskorištavanja jer se svi smatraju jednakima bez obzira na spol ili rasu. Grupno odlučivanje dovodi do raspodjele autoriteta, suprotno autokraciji gdje jedna osoba ima apsolutnu moć. Najvažnija zasluga demokracije je da vlast na kraju leži u rukama ljudi koji biraju svoje vođe. Međutim, u zemlji u kojoj ljudi ne glasaju ili u kojoj na izbore utječu bogatstvo ili vjera, pravo značenje demokracije se gubi.
