Možda nismo svjesni razmjera vlasti u našem svakodnevnom životu. Od toga što jedemo, gdje idemo u školu, do toga kako se troši naš porezni novac, na sve aspekte života ljudi utječe vlada.
U ovoj lekciji raspravljat ćemo o tome što je vlada, što radi, različite vrste vlasti i socioekonomske ideologije koje stoje iza različitih vrsta vlasti.
Jednostavno rečeno, vlada je sustav upravljanja državom ili zajednicom. Riječ vlada izvedena je iz grčkog glagola 'kubernao' što znači upravljati kormilom.
Vlada upravlja državom i odgovorna je za razvoj i provedbu politike te za izradu nacrta zakona.
Vlade postoje već gotovo četiri tisuće godina. Kroz to vrijeme dijelili su istu središnju funkciju: voditi i štititi svoje ljude. Međutim, sve vlade ne izgledaju niti se ponašaju na isti način.
Među ciljevima koje vlade diljem svijeta žele postići su ekonomski prosperitet nacije, sigurne državne granice te sigurnost i dobrobit građana. Vlade također pružaju dobrobiti svojim građanima. Vrste pruženih beneficija razlikuju se ovisno o zemlji i njihovoj specifičnoj vrsti državnog sustava, ali vlade obično osiguravaju stvari kao što su obrazovanje, zdravstvena skrb i infrastruktura za prijevoz.
1. Demokracija - Demokracija je oblik vladavine koji dopušta ljudima da biraju vodstvo. Primarni cilj je vladati putem poštenog predstavljanja i spriječiti zlouporabe vlasti.
2. Komunizam - To je centralizirani oblik vlasti koji vodi jedna stranka koja je često autoritarna u svojoj vladavini. Nadahnute njemačkim filozofom Karlom Marxom, komunističke države zamjenjuju privatno vlasništvo i ekonomiju temeljenu na profitu javnim vlasništvom i zajedničkom kontrolom ekonomske proizvodnje, kao što su rad, kapitalna dobra i prirodni resursi. Građani su dio besklasnog društva koje raspodjeljuje dobra i usluge prema potrebi.
3. Socijalizam - Socijalizam je sustav koji potiče suradnju, a ne natjecanje među građanima. Građani su zajednički vlasnici sredstava za proizvodnju i distribuciju dobara i usluga, dok njima upravlja centralizirana vlast. Svaka osoba ima koristi i doprinosi sustavu prema svojim potrebama i sposobnostima.
4. Oligarhija - Oligarhije su vlade u kojima skup pojedinaca vlada nacijom. Određeni skup kvaliteta, kao što su bogatstvo, nasljeđe i rasa, koriste se kako bi se maloj skupini ljudi dala moć. Oligarhije često imaju autoritativne vladare i odsustvo demokratskih praksi ili individualnih prava.
5. Aristokracija - Aristokracija se odnosi na oblik vlasti u kojem mala, elitna vladajuća klasa - aristokrati - ima moć nad onima u nižim socioekonomskim slojevima. Pripadnici aristokracije obično se biraju na temelju njihovog obrazovanja, odgoja i genetske ili obiteljske povijesti. Aristokracije često povezuju bogatstvo i etničku pripadnost sa sposobnošću i pravom vladanja.
6. Monarhija – Monarhija je sustav vlasti koji imenuje osobu za poglavara države doživotno ili do abdikacije. Autoritet se tradicionalno prenosi kroz nasljednu liniju koja se odnosi na nečiju krvnu lozu i redoslijed rođenja unutar vladajuće kraljevske obitelji, često ograničen spolom. Postoje dvije vrste monarhija: ustavna i apsolutna. Ustavne monarhije ograničavaju vlast monarha kako je navedeno u ustavu, dok apsolutne monarhije daju monarhu neograničenu moć.
7. Teokracija - Teokracija se odnosi na oblik vladavine u kojem određena religijska ideologija određuje vodstvo, zakone i običaje. U mnogim slučajevima postoji mala ili nikakva razlika između biblijskih zakona i pravnih kodeksa. Isto tako, vjerski će kler obično zauzimati vodeće uloge, ponekad uključujući i najvišu dužnost u državi.
8. Totalitarizam - To je autoritarni oblik vladavine u kojem vladajuća stranka ne priznaje nikakva ograničenja svoje moći, uključujući živote ili prava svojih građana. Jedna osoba često ima moć i održava autoritet putem širokog nadzora, kontrole nad masovnim medijima, zastrašujućim demonstracijama paravojne ili policijske moći i suzbijanjem prosvjeda, aktivizma ili političke opozicije.
9. Vojna diktatura - Vojna diktatura je nacija kojom vlada jedna vlast s apsolutnom moći i bez demokratskog procesa. Šef države obično dolazi na vlast u vrijeme preokreta, poput visoke stope nezaposlenosti ili građanskih nemira. Oni obično vode nacionalne oružane snage, koristeći ih za uspostavu vlastitog zakona i reda i gušenje prava ljudi. Diktatori odbacuju pravilan postupak, građanske slobode ili političke slobode. Neslaganje ili političko protivljenje mogu biti opasni ili čak smrtonosni za građane zemlje.
10. Kolonijalizam – Kolonijalizam je oblik vladavine u kojem nacija proširuje svoj suverenitet nad drugim teritorijima. Drugim riječima, to uključuje širenje vladavine nacije izvan njezinih granica. Kolonijalizam često dovodi do vladavine nad domorodačkim stanovništvom i iskorištavanja resursa. Kolonizator obično uspostavlja svoju ekonomiju, kulturu, vjerski poredak i oblik vlasti kako bi ojačao svoju vlast.
Povijesno gledano, većina političkih sustava nastala je kao socioekonomske ideologije. Iskustvo s tim pokretima na vlasti i jake veze koje možda imaju s određenim oblicima vlasti mogu uzrokovati da se sami po sebi smatraju oblicima vlasti.
Kapitalizam - Društveno-ekonomski sustav u kojem su sredstva za proizvodnju (strojevi, alati, tvornice itd.) u privatnom vlasništvu i koriste se za profit.
Komunizam - Teorija ili sustav društvene organizacije u kojem je sva imovina u vlasništvu zajednice i svaka osoba doprinosi i prima prema svojim sposobnostima i potrebama.
Distributizam - To je ekonomska teorija koja tvrdi da bi svjetska proizvodna sredstva trebala biti u širokom vlasništvu, a ne koncentrirana.
Feudalizam – Feudalizam je bio skup pravnih i vojnih običaja u srednjovjekovnoj Europi koji je cvjetao između 9. i 15. stoljeća. Može se općenito definirati kao sustav za strukturiranje društva oko odnosa koji proizlaze iz držanja zemlje, poznatog kao feud ili feud, u zamjenu za službu ili rad.
Socijalizam - To je društvena i ekonomska doktrina koja poziva na javno, a ne privatno vlasništvo ili kontrolu imovine i prirodnih resursa.
Etatizam - Društveno-ekonomski sustav koji koncentrira moć u državi nauštrb slobode pojedinca.
Država blagostanja - Socioekonomski sustav u kojem država ima ključnu ulogu u zaštiti i promicanju ekonomske i socijalne dobrobiti svojih građana. Temelji se na načelima jednakih mogućnosti, pravedne raspodjele bogatstva i javne odgovornosti za one koji ne mogu iskoristiti minimalne uvjete za dobar život.
Svaka vlada ima specifične uloge i dužnosti koje obavlja svakodnevno.
1. Štiti prirodna prava
Primarne funkcije vlade su zaštita osnovnih ljudskih prava koja uključuju pravo na život, slobodu i posjedovanje imovine. Ideja prirodnih prava je zato što svaka osoba zaslužuje uživati ta prava. Pretpostavlja se da se ljudi rađaju s tim pravima i da im se ne smiju oduzimati bez njihovog pristanka.
2. Obraniti se od vanjskih neprijatelja
Rat među nacijama je stalno stanje od početka civilizacije. Vlada ima odgovornost osigurati mir unutar svojih granica. Također bi trebao držati vanjske agresore podalje.
3. Upravljanje ekonomskim uvjetima
Moderna vlast ima dužnost boriti se protiv siromaštva i poboljšati kvalitetu života svojih građana. Kako bi to postigla, vlada mora stvoriti pogodno okruženje za materijalni prosperitet i gospodarski rast.
4. Preraspodjela dohotka i resursa
Vlade bi trebale osigurati povećanje gospodarskog kolača kako bi preraspodijelile plodove prosperiteta. Vlada to čini oporezivanjem bogatijih ljudi i prijenosom prihoda različitim kategorijama ljudi kojima su te usluge potrebne.
Stoga se moderna vlast može okarakterizirati kao država blagostanja. Stoga, funkcije vlade nisu samo raspodjela resursa od bogatijih prema siromašnijim pojedincima. Oni također redistribuiraju resurse od mladih prema osobama s invaliditetom, socijalno ugroženim i starijim osobama. Nadalje, bogatije vlade subvencioniraju hranu, stanovanje, mirovine i zdravstvenu skrb siromašnima.
5. Osigurati javna ili komunalna dobra
Među mnogim funkcijama vlade je osiguravanje javnih dobara. U većini slučajeva radi se o uslugama koje privatni sektor ne može pružiti ili ih može pružiti na nepravedan ili neučinkovit način. Na primjer, nacionalna sigurnost
6. Spriječite bilo kakve vanjske učinke
Eksterni učinak je neizravan trošak ili korist koji proizlazi iz aktivnosti koja utječe na vaše društvo. U većini slučajeva eksternalije utječu na ljude koji nisu sudionici događaja ili aktivnosti. Utjecaj može biti negativan ili pozitivan. Na primjer, tvornice mogu proizvesti onečišćenje zraka koje može zagaditi gradsku opskrbu vodom ili utjecati na kvalitetu zraka koji ljudi udišu. Vlada mora razviti i provoditi zakone i propise o nepoželjnim vanjskim pojavama. Osim što su fizički kao u slučaju onečišćenja, vanjski učinci također mogu biti estetski ili psihološki. Na primjer, trgovina alkoholnim pićima u blizini škole je eksternalija. Vlada nastoji spriječiti takve događaje.
