Teorija igara je način da se shvati kako ljudi donose odluke kada su u situaciji kada moraju razmišljati o tome što će drugi učiniti. To je poput igranja igre u kojoj morate razmišljati o tome što bi drugi igrači mogli učiniti da bi pobijedili.
Teorija igara proučava kako ljudi donose odluke. Pomaže nam razumjeti kako ljudi mogu raditi zajedno ili se natjecati jedni s drugima. Ovo je važno u mnogim područjima poput ekonomije, politike i svakodnevnog života.
U teoriji igara postoje različite vrste igara. Evo nekih uobičajenih:
Pogledajmo nekoliko jednostavnih primjera kako bismo bolje razumjeli teoriju igara:
Zamislite da su dva prijatelja, Alice i Bob, uhvaćeni zbog zločina. Drže se u odvojenim sobama i ne mogu međusobno razgovarati. Policija im nudi dogovor:
Što bi Alice i Bob trebali učiniti? Da oboje misle samo na sebe, oboje bi mogli priznati i dobiti 5 godina zatvora. Ali ako vjeruju jedno drugome i šute, dobivaju samo 1 godinu zatvora. Ovo pokazuje kako nam teorija igara pomaže razumjeti odluke.
Zamislite par, Johna i Mary, koji žele izaći navečer. John želi gledati nogometnu utakmicu, a Mary želi ići na koncert. Oboje žele biti zajedno, ali i žele raditi ono što vole. Moraju odlučiti:
Moraju pronaći način da donesu odluku koja će ih oboje učiniti što sretnijima. Ovo je još jedan primjer teorije igara na djelu.
Teorija igara koristi se u mnogim stvarnim situacijama:
Evo nekoliko važnih koncepata iz teorije igara:
Nashova ravnoteža je situacija u kojoj nijedan igrač ne može učiniti bolje mijenjajući svoju strategiju ako ostali igrači zadrže svoje strategije iste. Ime je dobio po Johnu Nashu, poznatom matematičaru.
Na primjer, u Zatvorenikovoj dilemi, ako i Alice i Bob priznaju, oni su u Nashevoj ravnoteži jer ni jedno ni drugo ne mogu učiniti bolje ako sami promijene svoju odluku.
Dominantna strategija je najbolji izbor za igrača, bez obzira što drugi igrači rade. Ako igrač ima dominantnu strategiju, uvijek će je odabrati.
U Zatvorenikovoj dilemi priznanje je dominantna strategija i za Alice i za Boba jer im daje bolji ishod bez obzira što onaj drugi učini.
Mješovita strategija je kada igrač bira različite akcije s određenim vjerojatnostima. Ovo se koristi kada ne postoji jasan najbolji izbor.
Na primjer, u igri kamen-papir-škare, igrači mogu koristiti mješovitu strategiju odabirom kamena, papira ili škara nasumično kako bi natjerali protivnika da pogađa.
Teorija igara pomaže nam razumjeti kako ljudi donose odluke u različitim situacijama. Pokazuje nam kako suradnja i konkurencija funkcioniraju u gospodarstvu, politici i svakodnevnom životu. Proučavajući teoriju igara, možemo naučiti donositi bolje odluke i razumjeti izbore drugih.
Ključne točke koje treba zapamtiti:
