Inflacija je kada cijene dobara i usluga rastu tijekom vremena. To znači da se novcem kupuje manje nego prije. Naučimo više o različitim vrstama inflacije.
Inflacija potražnje događa se kada ljudi žele kupiti više dobara i usluga od onoga što je dostupno. Kada je potražnja veća od ponude, cijene rastu.
Primjer: Zamislite da u trgovini ima samo 10 igračaka, ali ih 20 djece želi kupiti. Vlasnik trgovine mogao bi povisiti cijenu jer mnoga djeca žele te igračke.
Troškovna inflacija se događa kada troškovi proizvodnje dobara i usluga rastu. To se može dogoditi zbog viših cijena sirovina ili plaća. Kad proizvodnja stvari košta više, tvrtke podižu cijene.
Primjer: ako cijena drva poraste, proizvođači namještaja će potrošiti više za izradu stolica i stolova. Potom će povisiti cijene stolica i stolova kako bi pokrili veće troškove.
Ugrađena inflacija događa se kada radnici očekuju da će cijene rasti, pa traže veće plaće. Tvrtke tada podižu cijene kako bi platile veće plaće, što dovodi do veće inflacije.
Primjer: ako radnici očekuju porast troškova života, mogli bi tražiti povišicu. Ako dobiju veće plaće, tvrtka bi mogla povećati cijene svojih proizvoda kako bi pokrila veće plaće.
Hiperinflacija je kada cijene rastu vrlo brzo i jako. To se obično događa kada zemlja tiska previše novca, zbog čega novac vrijedi manje.
Primjer: U nekim zemljama ljudima su bila potrebna kolica puna novca samo da kupe štrucu kruha jer je novac izgubio veliku vrijednost.
Stagflacija je kada se inflacija događa istodobno s visokom nezaposlenošću i sporim gospodarskim rastom. Ovo je rijetka i teška situacija za jednu zemlju.
Primjer: ako zemlja ima visoke cijene, ali mnogo ljudi je bez posla i gospodarstvo ne raste, ona doživljava stagflaciju.
Deflacija je suprotnost inflaciji. To se događa kada cijene padaju tijekom vremena. Iako ovo može zvučati dobro, može biti loše za gospodarstvo jer ljudi mogu čekati da kupe stvari, nadajući se da će cijene još pasti.
Primjer: ako ljudi očekuju da će cijena novog telefona pasti, možda će pričekati s kupnjom. To može uzrokovati da tvrtke prodaju manje telefona i zarađuju manje novca.
Reflacija je kada vlada pokušava povećati cijene kako bi spriječila deflaciju. To bi mogli učiniti snižavanjem kamatnih stopa ili povećanjem ponude novca.
Primjer: Ako cijene previše padaju, država bi mogla sniziti kamatne stope kako bi ljudi posuđivali i trošili više novca, pomažući cijenama da ponovno porastu.
Dezinflacija je kada se stopa inflacije usporava. Cijene i dalje rastu, ali ne tako brzo kao prije.
Primjer: ako su cijene prošle godine rasle 5%, a ove godine samo 3%, to je dezinflacija.
