Tijekom Drugog svjetskog rata, vlada Sjedinjenih Država donijela je odluku koja je pogodila mnoge Amerikance japanskog porekla. Ta je odluka bila da ih se iz njihovih domova preseli u posebne logore. Ova lekcija pomoći će vam da shvatite zašto se to dogodilo, kakav je bio život u logorima i kako je to utjecalo na ljude.
Početkom 1940-ih Sjedinjene Države bile su uključene u Drugi svjetski rat. 7. prosinca 1941. Japan je napao Pearl Harbor, pomorsku bazu na Havajima. Ovaj događaj mnoge je Amerikance uplašio i razljutio. Bili su zabrinuti da bi ljudi japanskog podrijetla koji žive u SAD-u mogli pomoći Japanu.
U veljači 1942. predsjednik Franklin D. Roosevelt potpisao je Izvršnu naredbu 9066. Ova je naredba omogućila vojsci stvaranje područja u kojima ljudi mogu biti isključeni. To je uglavnom pogodilo Japance koji žive na zapadnoj obali. Vlada je odlučila te ljude prebaciti u logore.
Logori za interniranje bili su mjesta gdje su Japanci bili prisiljeni živjeti tijekom rata. Ti su logori bili smješteni u udaljenim područjima, daleko od gradova. Vlada je izgradila deset glavnih kampova u državama kao što su Kalifornija, Arizona, Wyoming, Colorado, Utah i Arkansas.
Život u logorima bio je vrlo težak. Obitelji su živjele u malim, pretrpanim sobama. Zgrade nisu bile dobro građene, pa je ljeti bilo vruće, a zimi hladno. Ljudi su morali dijeliti kupaonice i prostore za jelo. Imali su malo privatnosti.
Iako je život bio težak, ljudi su ga pokušavali izvući najbolje. Stvorili su škole za djecu, pokrenuli vrtove i održavali društvene događaje. Radili su zajedno kako bi se podržali.
Nekoliko važnih ljudi izjasnilo se protiv interniranja japanskih Amerikanaca. Jedan od njih bio je Fred Korematsu. Odbio je ići u logore i iznio je svoj slučaj pred Vrhovni sud. Iako je tijekom rata izgubio spor, mnogo godina kasnije vlada je priznala da je internacija bila pogrešna.
Logori su zatvoreni krajem 1945. godine, nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ljudima je dopušteno da se vrate svojim domovima, ali mnogi su otkrili da su im kuće i poslovi nestali. Morali su započeti život ispočetka.
Godine 1988. američka vlada službeno se ispričala za interniranje japanskih Amerikanaca. Priznali su da je to bila greška i da je prouzročila mnogo štete. Vlada je također dala novac preživjelima kao način da se iskupi za ono što se dogodilo.
Ukratko, japansko interniranje u SAD-u tijekom Drugog svjetskog rata bilo je teško i nepravedno vrijeme za mnoge ljude. Počelo je zbog straha i bijesa nakon napada na Pearl Harbor. Predsjednik Roosevelt potpisao je naredbu koja je dovela do stvaranja logora za interniranje. Život u tim logorima bio je težak, ali ljudi su ga pokušavali iskoristiti što bolje. Važne osobe poput Freda Korematsua borile su se protiv internacije. Nakon rata logori su zatvoreni, a mnogo godina kasnije vlada se ispričala i ponudila odštetu.
Razumijevanje ovog dijela povijesti pomaže nam naučiti koliko je važno pravedno postupati prema svima i ne dopustiti da strah dovede do nepravednih postupaka.
