Ljepota je nešto što vidimo i osjećamo svuda oko sebe. Može se pronaći u prirodi, umjetnosti, pa čak i u ljudima. U ovoj lekciji učit ćemo o dva načina razumijevanja ljepote. Neki ljudi vjeruju da se ljepota temelji na osobnim osjećajima i ukusima. Ovaj način gledanja na ljepotu naziva se subjektivni pogled . Drugi ljudi vjeruju da postoje pravila koja nešto čine lijepim, pogled poznat kao objektivni pogled . Obje ideje nam pomažu da shvatimo kako uživamo u umjetnosti i svijetu.
Kada govorimo o ljepoti, razmišljamo o stvarima koje ugađaju našim očima, čine naša srca sretnima ili nas smiruju. Čak se i jednostavne stvari poput duge nakon kiše ili nasmiješenog lica mogu smatrati lijepima. U ovoj lekciji istražit ćemo što nešto čini lijepim iz obje perspektive. Koristit ćemo jednostavne riječi i svakodnevne primjere. To će pomoći svima, a posebno mladim učenicima, da razumiju i cijene mnoge načine na koje gledamo na ljepotu.
Ponekad naše ideje o ljepoti mogu biti vrlo osobne. To je kao kada birate svoju omiljenu boju ili omiljenu igračku. Ono što vi smatrate lijepim može se razlikovati od onoga što vaš prijatelj smatra lijepim. U drugim slučajevima, ljudi se slažu da su neke stvari lijepe, čak i ako njihovi razlozi mogu biti drugačiji. Zaronimo dublje u te ideje.
Ljepota znači stvari koje su ljupke, šarmantne ili privlačne. Može se vidjeti u jarkom cvijetu, urednom crtežu ili čak u ljubaznom činu. Ljepota dira naša srca na različite načine. Ponekad uživamo u nečemu jer nas podsjeća na sretne uspomene. Drugi put ljepotu možemo pronaći u redu i ravnoteži, poput dobro uređenog vrta.
Jedan od načina razmišljanja o ljepoti jest prisjetiti se izreke: „Ljepota je u oku promatrača.“ To znači da ono što jedna osoba smatra lijepim može biti drugačije od onoga što druga osoba smatra lijepim. Ova ideja nas vodi do subjektivnog pogleda na ljepotu.
Mnogi umjetnici, pisci, pa čak i znanstvenici pronašli su različite načine razumijevanja ljepote. Postavljaju pitanja poput "Što nešto čini lijepim?" i "Zašto nam se određene stvari sviđaju više od drugih?" U umjetnosti i u životu, ljudi koriste i srce i um kako bi odlučili što je lijepo. Iznad svega, ljepota je važna ideja jer nam pomaže da cijenimo umjetnost, prirodu, pa čak i druge ljude.
Subjektivni pogled na ljepotu znači da je ljepota osobno iskustvo. Kada kažete da je crtež, pjesma ili priča lijepa, dijelite vlastite osjećaje. Vaše mišljenje može se razlikovati od mišljenja druge osobe i to je u redu. Svatko ima različite ukuse i iskustva. Na primjer, možda mislite da je jarko crvena jabuka najljepše voće, dok bi vaš prijatelj možda više volio zelenu jabuku.
Ovaj pogled je kao biranje omiljenog okusa sladoleda. Neka djeca vole čokoladu, a druga vaniliju. Nema točnog ili pogrešnog odgovora, a razlog zašto birate jedan okus je osoban. Na isti način, ono što smatrate lijepim dolazi iz vašeg srca i vaših vlastitih iskustava.
Kad vidimo sliku s jarkim bojama, možemo je smatrati uzbudljivom i sretnom. Druga osoba može vidjeti istu sliku i osjećati se mirno i spokojno. Ono što jedan od ovih prikaza čini boljim nije vještina ili pravilo – to su jednostavno naši osobni osjećaji. Naša jedinstvena iskustva, sjećanja i ideje pomažu oblikovati ono što vidimo kao lijepo.
Budući da svatko ima različite ideje o tome što izgleda dobro, subjektivni pogled na ljepotu u potpunosti se temelji na osjećajima. Ovaj način razmišljanja uči nas da poštujemo različitosti. Pomaže nam shvatiti da su, iako se možda ne slažemo oko svega, sva mišljenja o ljepoti važna.
Da navedem jednostavan primjer: Zamislite da gledate cvijet. Možda volite crvene latice jer vas podsjećaju na topli ljetni dan. Vaš prijatelj možda više voli žute latice jer su svijetle i vesele. Oboje vidite cvijet kao lijep, ali na različite načine. To je srž subjektivnog pogleda na ljepotu.
Objektivni pogled na ljepotu je drugačiji. On sugerira da su neke stvari lijepe jer slijede pravila ili imaju posebna svojstva oko kojih se većina ljudi može složiti. Ovaj pogled se odnosi na ideju da se ljepota može mjeriti redom, ravnotežom i jasnim uzorcima. Kada pogledamo dobro dizajniranu zgradu ili pažljivo naslikanu sliku, možemo primijetiti da postoji simetrija ili sklad. Mnogi ljudi mogu vidjeti ove kvalitete kao lijepe.
Ovaj pogled ne ovisi toliko o osobnim osjećajima. Umjesto toga, promatra značajke koje gotovo svi mogu primijetiti. Na primjer, mnogi se slažu da je leptir sa šarenim krilima ili zalazak sunca s mnogo nijansi narančaste i ružičaste lijep zbog svoje ravnoteže i svjetla. Iako ljudi i dalje imaju vlastite reakcije, o tim se značajkama može raspravljati na način na koji bi mnogi mogli slično vidjeti.
Jedan od načina razmišljanja o objektivnoj ljepoti jest prisjetiti se nekih uzoraka u prirodi. Razmotrite spiralnu školjku ili simetrične listove na biljci. Ti uzorci slijede prirodna pravila. Mnogi ljudi smatraju ove uzorke ugodnima jer stvaraju osjećaj reda. Kada vidimo uzorak koji mnogi mogu opisati ili izmjeriti, lakše je govoriti o njegovoj ljepoti u objektivnim terminima.
Neki umjetnici i mislioci vjeruju da određeni omjeri čine umjetničko djelo lijepim. Mogu proučavati oblike, linije i boje kako bi objasnili kako ljepota funkcionira. Na primjer, ideja „zlatnog reza“ u umjetnosti jedan je od načina na koji ljudi pokušavaju objasniti zašto neke slike i zgrade djeluju vrlo uravnoteženo i privlačno. Iako objašnjenje ovoga može zvučati pomalo napredno, ideja je jednostavna: kada su stvari dobro proporcionalne, mnogi ih ljudi smatraju lijepima.
Iako nam objektivni pogled pomaže da govorimo o ljepoti koristeći razum i promatranje, važno je znati da on i dalje funkcionira s osobnim osjećajima. Objektivna pravila pozivaju nas da pogledamo detalje i cijenimo obrasce oko kojih se mnogi slažu. To nam pomaže da vidimo da postoje mnogi načini divljenja ljepoti - ne samo kroz vlastite osjećaje, već i promatranjem onoga što je uobičajeno i uravnoteženo u svijetu.
Sada kada smo pogledali i subjektivne i objektivne stavove, usporedimo ih. Subjektivni stav se odnosi na naše srce i osobni ukus. Govori nam da je ljepota drugačija za svakoga. Kada kažete da je pjesma ili slika lijepa, to je često zato što u vama budi osjećaj nečeg posebnog, poput sreće ili smirenosti.
Objektivni pogled, s druge strane, promatra ljepotu provjeravajući ravnotežu i pravila. Postavlja pitanje: "Ima li ova slika lijep oblik? Je li dobro organizirana?" Čak i ako ste manje uzbuđeni zbog slike, i dalje biste mogli reći da je lijepa jer je uredna ili uravnotežena.
Oba gledišta su važna. Subjektivno gledište nas uči da su svačiji osjećaji valjani kada je u pitanju ljepota. Objektivno gledište nam pomaže da shvatimo da postoje zajedničke kvalitete koje mnogi ljudi cijene. Kada učimo o oba načina, postajemo bolji u razumijevanju umjetnosti i svijeta oko nas.
Evo jednostavnog popisa koji prikazuje razlike:
Iako se te ideje razlikuju, često funkcioniraju zajedno. Na primjer, lijepo dizajnirano igralište može biti voljeno jer je zabavno (subjektivno), a također i zato što ima odgovarajuću strukturu i sigurnost (objektivno). Promatrajući obje strane, možemo bolje shvatiti odakle ljepota dolazi i zašto nam je važna.
Svakodnevni život pun je stvari koje možemo nazvati lijepima. Pogledajmo neke primjere kako bismo jasnije razumjeli ideje subjektivne i objektivne ljepote.
Zamislite da šetate vrtom. Vidite mnogo šarenog cvijeća, svako oblikovano na poseban način. Možda ćete se osjećati sretno jer vas boje podsjećaju na zabavan dan u parku. Taj osjećaj je subjektivan. Istovremeno, možete primijetiti da su cvjetovi poredani u uredne redove i dolaze u parovima. Ovaj redoslijed mnogi ljudi često cijene, pokazujući objektivnu ljepotu.
Drugi primjer možete pronaći u svojoj učionici. Zidovi mogu biti ukrašeni umjetninama i posterima. Jedan učenik bi mogao smatrati poster lijepim jer se na njemu nalazi njegov omiljeni lik iz crtića. To je subjektivno mišljenje. Drugi učenik bi se mogao diviti posteru jer je pažljivo nacrtan jasnim linijama i uravnoteženim bojama. To pokazuje objektivno mišljenje.
Čak i jednostavni predmeti mogu pokazati oba gledišta. Ručno izrađena čestitka od prijatelja ima ljepotu na dva načina. Lijepa je jer se osjećate voljeno od strane prijatelja kada je vidite. Također može imati lijepe uzorke i boje koje slijede mala pravila dizajna. Na taj način, čestitka je i subjektivno i objektivno lijepa.
Svaki put kad vidite nešto lijepo, razmislite zašto vam to stvara dobar osjećaj. Zapitajte se jesu li to boje, oblik ili nešto posebno na što vas podsjeća ono što ga čini privlačnim. Ovo razmišljanje vas približava razumijevanju razlika između subjektivne i objektivne ljepote.
U svijetu umjetnosti i ljepote, mnogi veliki mislioci postavljali su duboka pitanja: "Što umjetnost čini lijepom? Može li se ljepota mjeriti?" Ta pitanja pripadaju području koje se naziva filozofija umjetnosti i ljepote . Iako se ove ideje mogu činiti kompliciranima, možemo ih razumjeti jednostavnim riječima.
Filozofija se odnosi na postavljanje velikih pitanja i pažljivo promišljanje o odgovorima. Kada filozofi govore o umjetnosti i ljepoti, istražuju i kako se osjećamo prema umjetnosti (subjektivno) i što možemo vidjeti što umjetnost čini ugodnom (objektivno). Pitaju se postoji li jedna definicija ljepote ili se ona mijenja od osobe do osobe.
Mnogi umjetnici koriste oba pristupa kada stvaraju svoja djela. Umjetnik može odabrati boje koje izražavaju sretan osjećaj, što je subjektivna strana ljepote. Istovremeno, obraćaju pažnju na to kako je njihova slika uravnotežena i organizirana, što je objektivna ideja. Ova kombinacija pomaže da mnogi ljudi uživaju u umjetnosti.
Povijesno gledano, različite kulture imale su različite ideje o ljepoti. U nekim dijelovima svijeta, jarke boje i odvažni oblici smatraju se lijepima. Na drugim mjestima preferiraju se jednostavni i mirni dizajni. Filozofi i umjetnici raspravljali su o tome kako te razlike proizlaze iz kulturnih tradicija i osobnih iskustava.
Razumijevanje filozofije umjetnosti i ljepote pomaže nam da naučimo da umjetnost nije samo nešto što treba gledati, već i nešto što treba osjećati. Pokazuje nam da je ljepota most između naših srca i naših umova. To razumijevanje može nas učiniti ljubaznijima i poštovanijima prema tuđim mišljenjima.
Naši osjećaji igraju veliku ulogu u tome kako vidimo ljepotu. Kada gledate svoju omiljenu sliku ili slušate lijepu pjesmu, uživate u ljepoti kroz svoje osjećaje. To je subjektivna strana. Vaše srce vam govori da je nešto lijepo jer vas čini sretnima, smirenima ili uzbuđenima.
S druge strane, naše misli nam pomažu da uočimo detalje u umjetnosti i prirodi. Kada vidite zgradu lijepih oblika ili vrt uređen u savršenim redovima, vaš um primjećuje red i ravnotežu. To je objektivna strana ljepote. Čak i ako ne osjećate snažnu emociju, mogli biste reći: "Ovo je uredno i dobro napravljeno."
I osjećaji i misli su važni. Oni djeluju zajedno kako bi nam pomogli da uživamo u umjetnosti. Vaša ljubav prema šarenom crtežu može započeti s osjećajem, a zatim rasti kako primjećujete jednostavne, uravnotežene linije koje je umjetnik koristio. To pokazuje da je ljepota bogata i puna različitih značenja.
Kada podijelite svoje misli o lijepoj slici s prijateljem, možete naučiti nešto novo. Vaš prijatelj bi mogao vidjeti detalje koje vi niste primijetili. To vam oboma može pomoći da još više cijenite umjetnost. Zabavan je način zajedničkog učenja i razumijevanja da ljepota može biti mnogo stvari odjednom.
Ljepota nije samo u slikama ili pjesmama. Ona je u mnogim dijelovima našeg svakodnevnog života. Primijetite osmijeh na nečijem licu, ljubaznost koju dijele prijatelji ili način na koji sunce sja kroz drveće. Sve su to primjeri ljepote.
Kod kuće, način na koji vaša obitelj postavlja stol ili aranžira cvijeće u vazi može pokazati ljepotu. Te stvari slijede obrasce ili ideje koje mnogi ljudi smatraju ugodnima. One miješaju subjektivni osjećaj topline i objektivni osjećaj reda.
U školi možete vidjeti umjetničke projekte koji su izrađeni s ljubavlju i pažnjom. Jedan učenik može stvoriti crtež jer se osjeća inspirirano, dok drugi može pažljivo složiti oblike na plakatu. Svaki projekt prikazuje ljepotu na svoj način, zahvaljujući osobnim osjećajima i promišljenom dizajnu.
Kad promatramo prirodu, vidimo mnoge primjere ljepote. Objektivna strana vidljiva je u ponavljajućim uzorcima lišća na drvetu ili mirnoj simetriji jezera. Subjektivna strana je u načinu na koji se osjećate nakon laganog povjetarca ili vedrog izlaska sunca. Oboje čini prirodu prekrasnim mjestom za istraživanje i uživanje.
Obraćajući pažnju na našu svakodnevnu okolinu, učimo da je ljepota svuda oko nas. Ona je u svijetu, u umjetnosti i u našim srcima. To nam pomaže da budemo pažljiviji i cjenimo male stvari koje život čine posebnim.
Mnogi ljudi ljepotu smatraju nečim što vidimo očima. Međutim, ljepota se odnosi i na ono što osjećamo, pa čak i na ono što radimo. Lijepa riječ, topli zagrljaj ili promišljeno djelo mogu biti lijepi. To pokazuje da ljepota nije samo u oblicima, bojama ili uzorcima. Ona se odnosi i na emocije i djela.
Na primjer, kada pomognete prijatelju ili podijelite igračku, sam čin ljubaznosti je prekrasan. Ta ljepota dolazi iz vašeg dobrog srca i sreće koju donosite nekome drugome. To je vrsta ljepote koja se može osjetiti, ne samo vidjeti. Takvi su trenuci vrlo posebni jer nas podsjećaju da ljepota i ljubaznost idu ruku pod ruku.
Umjetnost također pokazuje da se ljepota može doživjeti na mnogo različitih načina. Priča koja vas nasmije ili pjesma koja vas tjera na ples imaju vrstu ljepote koja leži u osjećajima koje stvaraju. Čak i ako je možda ne vidite svojim očima, možete je osjetiti u svom srcu. I subjektivni i objektivni pogledi pomažu nam da shvatimo da ljepota dolazi u mnogim oblicima.
Ova ideja nam pomaže da shvatimo da svatko može stvarati i dijeliti ljepotu. Bilo da uživate u slikanju, pričanju priče ili jednostavno pomaganju nekome, dodajete ljepotu svijetu. To je podsjetnik da ljepota nije ograničena na ono što možemo izmjeriti, već i na ono što možemo osjetiti duboko u sebi.
Pregledajmo što smo naučili o subjektivnim i objektivnim pogledima na ljepotu:
Zapamtite da je ljepota mješavina onoga što vam daje dobar osjećaj i onoga što je uredno i uravnoteženo. Oba načina gledanja na ljepotu su važna. Uče nas da uživamo u umjetnosti, poštujemo različite ideje i primjećujemo mala čuda našeg svijeta.
Dok nastavljate istraživati umjetnost i prirodu, zapitajte se zašto vas nešto čini sretnima ili smirenima. Razmislite i o tome kako izgleda i o osjećajima koje izaziva. Pritom ćete vidjeti da je ljepota posvuda, a vi ste dio nje.
Ova lekcija pokazuje da ljepota nije strogo pravilo, već kombinacija osobnog ukusa i uobičajenih obrazaca. I subjektivni i objektivni pogledi pomažu nam da svijet vidimo na više načina. Učimo cijeniti različita mišljenja i poštovati činjenicu da ono što je lijepo jednoj osobi može biti drugačije za drugu.
U svakodnevnom životu, neka vas vode oči i srce. Bilo da volite jarke boje crteža jer vas nasmiju ili se divite ravnoteži u vrtnom rasporedu jer se osjeća smirujuće, oba pogleda na ljepotu su važna. Podsjećaju nas da umjetnost nije samo slijeđenje pravila već i osjećaj radosti i čuđenja.
U konačnici, razumijevanje subjektivnih i objektivnih pogleda na ljepotu pomaže nam da postanemo kreativniji i promišljeniji. Učimo da su naše ideje važne i da svaka osoba može vidjeti ljepotu na svoj poseban način. Kako rastete i istražujete svijet oko sebe, nastavite primjećivati prekrasne detalje, i velike i male, i dijelite svoja otkrića s drugima.
Sažetak: Ljepota je svuda oko nas. Subjektivni pogled nam govori da je ljepota ono što osjećamo i volimo u svojim srcima. Objektivni pogled objašnjava da mnogi ljudi ljepotu vide kroz red i ravnotežu. Obje ideje djeluju zajedno kako bi nam pomogle cijeniti umjetnost, prirodu i ljubazna djela. Zapamtite da uživate u ljepoti u svakom obliku i poštujte činjenicu da svatko ima svoj način gledanja na svijet.
