U ovoj lekciji ćete naučiti
Stanična dioba je proces u kojem se jedna stanica nazvana matična stanica dijeli i formira dvije nove stanice koje se nazivaju stanice kćeri. Ovisno o vrsti organizma, postoji nekoliko vrsta stanične diobe.
Postoje tri glavne vrste stanične diobe: binarna fisija, mitoza i mejoza. Binarnu fisiju koriste jednostavni organizmi poput bakterija. Složeniji organizmi dobivaju nove stanice bilo mitozom ili mejozom.
Binarna fisija
Većina prokariotskih stanica dijeli se procesom binarne fisije. Binarna fisija može se opisati kao niz koraka, iako je zapravo kontinuirani proces. Koraci uključuju replikaciju DNA, segregaciju kromosoma i konačno razdvajanje u dvije stanice kćeri.
Stanična dioba složenija je kod eukariota nego kod prokariota. Prije dijeljenja, sva DNK u višestrukim kromosomima eukariotske stanice se replicira. Njegove organele također su duplicirane. Zatim, kada se stanica podijeli, to se događa u dva glavna koraka:
Mitoza
Mitoza se koristi kada se stanica treba replicirati u točne kopije same sebe. Sve u ćeliji je duplicirano. Dvije nove stanice imaju isti DNK, funkcije i genetski kod. Izvorna stanica naziva se matična stanica, a dvije nove stanice nazivaju se stanice kćeri.
Primjeri stanica koje se proizvode mitozom uključuju stanice u ljudskom tijelu za kožu, krv i mišiće.
Stanični ciklus za mitozu
Stanice prolaze kroz različite faze koje se nazivaju stanični ciklus. “Normalno” stanje stanice naziva se interfaza. Genetski materijal se duplicira tijekom interfazne faze stanice. Kada stanica dobije signal da će se duplicirati, ući će u prvu fazu mitoze koja se naziva profaza.
Mitoza počinje profazom u kojoj se kromosom kondenzira. Stanica prelazi u metafazu gdje su kromosomi poravnati na metafaznoj ploči. Zatim se kromosomi razdvoje u anafazi, a citoplazma stanice se razdvoji tijekom telofaze. Citokineza je konačni proces koji razbija staničnu membranu i dijeli stanicu na dvije.
Interfaza je normalno stanje stanice. Može biti poznato i kao stanje mirovanja. Tada se stanica osigurava da ima sve hranjive tvari i energiju za preživljavanje. Sprema se za još jednu podjelu – umnožavanje svojih nukleinskih kiselina pa kad dođe vrijeme za profazu ima sve.
Mejoza
Kada dođe vrijeme za reprodukciju cijelog organizma, koristi se mejoza. Dvije su glavne razlike između mitoze i mejoze. Prvo, proces mejoze ima dvije podjele. Kada se mejoza završi, jedna stanica proizvodi četiri nove stanice umjesto samo dvije. Druga razlika je u tome što nove stanice imaju samo polovicu DNK od izvorne stanice. To je važno za život na Zemlji jer omogućuje pojavu novih genetskih kombinacija koje stvaraju raznolikost u životu.
Primjeri stanica koje prolaze kroz mejozu uključuju stanice koje se koriste u spolnoj reprodukciji koje se nazivaju gamete.
Stanice nastale mitozom nazivaju se diploidi jer imaju dva kompletna seta kromosoma.
Stanice nastale mejozom nazivaju se haploidima jer imaju samo upola manji broj kromosoma od izvorne stanice.