Doba prosvjetiteljstva, također poznato kao Doba razuma, bilo je razdoblje u povijesti koje je obuhvaćalo 17. i 18. stoljeće, u kojem su intelektualci i filozofi u Europi zagovarali razum kao primarni izvor autoriteta i legitimiteta. Ovo je doba označilo značajan pomak u mišljenju, dovodeći u pitanje tradicionalne doktrine u znanosti, politici i društvu. Utjecaj prosvjetiteljstva bio je dubok, utjecao je na moderne demokratske vlade, etiku, pa čak i religije.
Prosvjetiteljstvo se pojavilo kao odgovor na represivne sustave monarhije i vjerske vlasti koja je kontrolirala veći dio društva. Potaknula ga je renesansa, ponovno rođenje učenja i otkrića, te znanstvena revolucija, koja je uvela novi način razmišljanja o prirodnom svijetu kroz promatranje i eksperimentiranje. Prosvjetiteljski mislioci vjerovali su da se čovječanstvo može unaprijediti racionalnom promjenom i znanstvenim napretkom.
Nekoliko je ključnih osoba pridonijelo razvoju i širenju prosvjetiteljskih ideja. Neki od najznačajnijih uključuju:
Prosvjetiteljstvo nije samo transformiralo filozofiju i politiku; također je imala dubok utjecaj na područje znanosti. Znanstvena istraživanja i eksperimenti postali su alati za razumijevanje svijeta. To je dovelo do značajnih otkrića u fizici, matematici, kemiji i biologiji. Na primjer, zakoni gibanja i univerzalne gravitacije Isaaca Newtona pružili su matematički opis gibanja planeta u Sunčevom sustavu, što je bilo radikalno odstupanje od religijskih objašnjenja koja su prevladavala u to vrijeme.
Političke ideje prosvjetiteljstva potakle su revolucije u Americi i Francuskoj. Američka Deklaracija neovisnosti 1776. i Francuska revolucija 1789. bile su pod snažnim utjecajem prosvjetiteljskih ideja. Deklaracija o neovisnosti, na primjer, odražava filozofiju Johna Lockea o prirodnim pravima i vlasti putem pristanka. Ovi su događaji označili početak globalnog pomaka prema modernom demokratskom upravljanju.
Ideje prosvjetiteljstva također su utjecale na umjetnost i kulturu, što je dovelo do onoga što je poznato kao neoklasicizam. Ovaj pokret nastojao je oponašati ideale klasične antike, fokusirajući se na simetriju, jednostavnost i sklad. U književnosti je to razdoblje doživjelo uspon romana kao oblika zabave i društvenog komentara. Pisci poput Daniela Defoea i Jane Austen koristili su se romanom za istraživanje ljudske prirode i društva.
Prosvjetiteljstvo je ostavilo trajno nasljeđe na suvremeni svijet, postavljajući temelje za suvremena poimanja ljudskih prava, sekularne vlasti i znanstvenog zaključivanja. Međutim, također je naišao na kritike. Neki tvrde da je naglasak prosvjetiteljstva na razumu doveo do devalvacije emocija i duhovnosti. Drugi ističu da su, unatoč zagovaranju slobode i jednakosti, mnogi mislioci prosvjetiteljstva bili sukrivci u praksama poput ropstva i kolonijalizma.
Doba prosvjetiteljstva bilo je transformativno razdoblje koje je preoblikovalo mnoge aspekte ljudske misli i društva. Zalažući se za razum, slobodu i znanost, mislioci prosvjetiteljstva pomogli su u stvaranju modernog svijeta. Unatoč svojim nedostacima i proturječnostima, nasljeđe prosvjetiteljstva i danas utječe na političku, znanstvenu i filozofsku misao.
