Nuklearna fuzija je proces u kojem se dvije lake atomske jezgre spajaju u težu jezgru, pri čemu se oslobađa energija. To je isti proces koji napaja Sunce i druge zvijezde, pružajući ogroman izvor energije. Za razliku od nuklearne fisije, koja cijepa teške atome kako bi oslobodila energiju, fuzija spaja te atome. Fuzija ima potencijal pružiti gotovo neograničen izvor čiste energije, ako se može kontrolirati i održavati ovdje na Zemlji.
Najjednostavnije rečeno, nuklearna fuzija uključuje spajanje jezgri dvaju lakih atoma, poput vodika, u jedan teži atom, poput helija. Mase rezultirajućeg atoma i preostalih materijala manje su od masa izvornih atoma. Prema Einsteinovoj jednadžbi, \(E = mc^2\) , ovaj gubitak mase se pretvara u veliku količinu energije, gdje je \(E\) proizvedena energija, \(m\) izgubljena masa, a \(c\) je brzina svjetlosti.
Ovaj proces zahtijeva ekstremno visoke temperature i tlakove kako bi se nadvladale elektrostatske sile odbijanja između pozitivno nabijenih jezgri. U jezgri Sunca, gdje se fuzija odvija prirodno, temperature se penju iznad 15 milijuna stupnjeva Celzijusa, a pritisak je golem, što pruža prave uvjete da jezgre priđu dovoljno blizu da se podvrgnu fuziji.
Postoji nekoliko vrsta reakcija fuzije koje se mogu dogoditi, svaka s različitim reaktantima i produktima. Najpoznatije i najistraživanije reakcije uključuju izotope vodika: deuterij ( \(D\) ) i tricij ( \(T\) ):
U kontekstu nuklearne fuzije, radioaktivnost igra ključnu ulogu, osobito u reakcijama koje uključuju tricij. Tricij je radioaktivni izotop vodika, s vremenom poluraspada od približno 12,3 godine, što znači da se s vremenom raspada, oslobađajući beta čestice (elektrone) i pretvarajući se u stabilni helij-3. DT fuzijska reakcija je od posebnog interesa jer učinkovito proizvodi veliku količinu energije, a oslobođeni neutron može se koristiti za stvaranje više tricija iz litija kroz proces poznat kao aktivacija neutrona:
\( \textrm{Litij-6} + \textrm{neutron} \rightarrow \textrm{tricij} + \textrm{Helij-4} \)Postizanje kontrolirane nuklearne fuzije na Zemlji bilo je izazovno zbog ekstremnih uvjeta potrebnih za taj proces. Primjenjuju se dva glavna pristupa:
Nuklearna fuzija nudi obećanje gotovo neograničenog, čistog izvora energije. Za razliku od fosilnih goriva, fuzija ne proizvodi stakleničke plinove niti dugotrajni radioaktivni otpad. Gorivo za fuziju, deuterij, može se ekstrahirati iz morske vode, što ga čini gotovo neograničenim, a tricij se može uzgajati iz litija, kojeg ima relativno u izobilju. Nakon što se prevladaju tehnički i znanstveni izazovi, fuzija bi mogla značajno utjecati na globalnu proizvodnju energije, pridonoseći održivoj budućnosti bez ugljika.
Nuklearna fuzija predstavlja vrhunac ljudskog postignuća u traženju rješenja za održivu energiju. Dok Sunce bez napora izvodi fuziju u svojoj jezgri, repliciranje ovog procesa na Zemlji pod kontroliranim uvjetima ostaje jedan od najvećih znanstvenih i inženjerskih izazova našeg vremena. Uspješan razvoj fuzijske energije označio bi značajnu prekretnicu u našoj potrazi za čistim, sigurnim i neiscrpnim izvorom energije, revolucionirajući način na koji pokrećemo naš svijet.