Asteci, poznati po svojoj razrađenoj i složenoj civilizaciji, odigrali su značajnu ulogu u oblikovanju mezoameričke kulture i povijesti, osobito u postklasičnom razdoblju. Ova lekcija će istražiti uspon Azteka na vlast, njihovu društvenu strukturu, vjerska uvjerenja i njihov konačni pad u ruke španjolskih konkvistadora.
Asteci, ili Mexica kako su sami sebe nazivali, počeli su kao nomadsko pleme u sjevernom Meksiku. Prema legendi, godine 1325. osnovali su svoj glavni grad, Tenochtitlan, na otoku u jezeru Texcoco, slijedeći proročanstvo koje im je nalagalo da se nasele tamo gdje su pronašli orla kako sjedi na kaktusu i jede zmiju. Ovo će mjesto kasnije postati današnji Mexico City. Putem vojnih osvajanja i strateških saveza, Asteci su brzo proširili svoj teritorij, uspostavivši zastrašujuće carstvo koje je dominiralo velikim dijelovima Srednje Amerike do početka 15. stoljeća.
Astečko društvo bilo je vrlo slojevito i složeno. Na vrhuncu je bio car, ili 'tlatoani', koji je imao apsolutnu moć. Ispod cara bili su plemići, svećenici i vojskovođe, koji su igrali ključnu ulogu u upravljanju, religiji i ratovanju. Većinu stanovništva činili su pučani, zemljoradnici, obrtnici i trgovci. Na dnu su bili robovi, koji su prvenstveno bili ratni zarobljenici ili pojedinci koji su se prodali u ropstvo zbog duga.
Religija je igrala središnju ulogu u životu Asteka, utječući na politiku, poljoprivredu i obrazovanje. Asteci su štovali brojne bogove i božice, od kojih je svaki nadzirao različite aspekte svemira i ljudskih nastojanja. Huitzilopochtli, bog sunca i božanstvo zaštitnik Mexica, bio je posebno štovan. Kako bi osigurali kretanje sunca i opstanak svijeta, Asteci su vjerovali u prinošenje ljudskih žrtava, što je praksa koja je postala jedna od njihovih najzloglasnijih ostavština. Astečka kozmologija zamišljala je da se svemir sastoji od trinaest nebesa i devet podzemnih svjetova. Život i smrt su se smatrali cikličkim, a smrt je bila samo prijelaz u drugi oblik postojanja. Ovo vjerovanje utjecalo je na mnoge aspekte astečke kulture, od umjetnosti do rituala.
Obrazovanje je bilo cijenjeno u astečkom društvu, s djecom koja su primala osnovno obrazovanje kod kuće i obveznom vojnom obukom za dječake s 15 godina. Asteci su također poznati po svom napretku u matematici i astronomiji. Koristili su vigesimalni (baza-20) brojčani sustav za izračune i bili su vješti u razumijevanju nebeskih kretanja, što su integrirali u svoj kalendarski sustav. Astečki kalendar bio je sofisticirana kombinacija ritualnog ciklusa od 260 dana i solarnog ciklusa od 365 dana, ključnog za poljoprivredne i vjerske aktivnosti.
Gospodarstvo Azteka bilo je živahno, a poljoprivreda je bila njegova okosnica. Razvili su napredne poljoprivredne tehnike, ponajviše chinampas, ili "plutajuće vrtove", koji su bili otoci koje je napravio čovjek stvoren u jezerskim područjima koji su pružali plodnu zemlju za uzgoj usjeva. Asteci su se također bavili opsežnom trgovinom, kako unutar carstva tako i sa susjednim regijama, trgujući robom poput opsidijana, žada, zrna kakaovca, tkanine i plemenitih metala.
Dolazak španjolskih konkvistadora, predvođenih Hernánom Cortésom 1519., označio je početak kraja astečkog carstva. Unatoč tome što su u početku bili mirno primljeni, ubrzo su eskalirale napetosti između Asteka i Španjolaca. Ključni trenutak dogodio se 1521. kada je, nakon dugotrajne opsade, Tenochtitlan pao u ruke španjolskih snaga, potpomognutih savezima s drugim domorodačkim skupinama koje su bile neprijateljske Astecima. Pad Tenochtitlana je zapravo označio kolaps astečkog carstva, utirući put španjolskoj kolonizaciji i širenju kršćanstva u Srednjoj Americi.
Asteci su bili civilizacija goleme složenosti i utjecaja u Srednjoj Americi, zapamćena po svojoj monumentalnoj arhitekturi, zamršenoj društvenoj strukturi i dubokim religijskim uvjerenjima. Unatoč padu od strane španjolskih konkvistadora, Asteci su ostavili neizbrisiv trag u povijesti i kulturi modernog Meksika, a njihovo naslijeđe i dalje živi u umjetnosti, jeziku i tradiciji zemlje.
