Epistemologija je grana filozofije koja se bavi prirodom i opsegom znanja. Postavlja pitanja poput: "Što je znanje?", "Kako se znanje stječe?" i "Što ljudi znaju?". Istražuje izvore, strukture, metode i valjanost znanja. Epistemologija pomaže razlikovati istinsko vjerovanje od znanja.
Klasična definicija znanja je da je to opravdano istinito uvjerenje. To znači da bi netko nešto znao moraju biti ispunjena tri uvjeta:
Razmotrite primjer gledanja kiše izvan prozora. Ako doista pada kiša (vjerovanje je istinito), vi vjerujete da pada kiša (imate vjerovanje) i gledanje kiše vani daje dobar razlog da vjerujete da kiša pada (opravdanje), onda znate da kiša pada.
Postoji nekoliko predloženih izvora znanja, uključujući percepciju, razum, pamćenje i svjedočenje. Percepcija uključuje stjecanje znanja putem osjetila. Razum uključuje stjecanje znanja putem logičke dedukcije i indukcije. Pamćenje omogućuje zadržavanje znanja. Svjedočenje uključuje stjecanje znanja od drugih putem komunikacije.
Skepticizam u epistemologiji odnosi se na propitivanje mogućnosti apsolutnog znanja. Skeptici tvrde da, budući da nas naša osjetila mogu prevariti, a naše razmišljanje može biti pogrešno, sigurno znanje može biti nedostižno. Na primjer, misaoni eksperiment "Mozak u bačvi" sugerira da bismo svi mogli biti samo mozgovi u bačvi koje računalo hrani iskustvima, slično kao u filmu "Matrix", i ne bismo mogli znati jesu li naše percepcije svijeta su stvarni.
Dvije glavne škole mišljenja u epistemologiji su empirizam i racionalizam. Empirizam tvrdi da znanje prvenstveno dolazi iz osjetilnog iskustva. Prema empiričarima, svi naši pojmovi i znanje u konačnici proizlaze iz naših iskustava. John Locke, empiričar, vjerovao je da je um pri rođenju prazna ploča (tabula rasa) koja se kroz iskustva puni znanjem.
Racionalizam, s druge strane, sugerira da su razum i urođeno znanje primarni izvori znanja. Racionalisti tvrde da postoje značajni načini na koje se naši pojmovi i znanje stječu neovisno o osjetilnom iskustvu. Descartes, racionalist, poznat je po svom citatu "Cogito, ergo sum" (Mislim, dakle postojim), koji ukazuje da znanje dolazi iz razmišljanja i zaključivanja.
Pragmatizam je pristup u epistemologiji koji procjenjuje istinitost uvjerenja prema njegovim praktičnim posljedicama. William James, zagovornik pragmatizma, tvrdio je da ako neko uvjerenje djeluje za pojedinca, ono se može smatrati istinitim. Prema pragmatizmu, vrijednost ideje usko je povezana s njezinim praktičnim učincima i korisnošću.
Konstruktivizam sugerira da ljudi konstruiraju znanje i značenje iz svojih iskustava. Prema konstruktivistima, naše razumijevanje svijeta oblikuje naša interakcija s njim. Znanje se ne apsorbira pasivno, već aktivno gradi onaj koji zna. Piagetova teorija kognitivnog razvoja, koja opisuje kako djeca uče kroz aktivan angažman u svojoj okolini, primjer je konstruktivizma.
Epistemologija postavlja važna pitanja o prirodi znanja, kako se stječe i kako možemo biti sigurni u ono što znamo. Izaziva nas da razmotrimo pouzdanost naših izvora znanja i metoda koje koristimo da bismo ga stekli. Bilo putem empirijskog promatranja, logičkog zaključivanja ili mješavine različitih metoda, razumijevanje epistemologije obogaćuje naš pristup traženju istine i razumijevanju svijeta. Ispitujući temelje naših uvjerenja i znanja, epistemologija nudi okvir za kritičku procjenu informacija i donošenje informiranih odluka.
