Crna smrt, također poznata kao bubonska kuga, jedna je od najrazornijih pandemija u ljudskoj povijesti. Dogodio se tijekom postklasične ere, zahvativši Europu, Aziju i Afriku u 14. stoljeću i imao je dubok utjecaj na tijek svjetske povijesti. Procjenjuje se da je ubio između 75 i 200 milijuna ljudi. Razumijevanje crne smrti uključuje ispitivanje njezinih uzroka, širenja, učinaka i odgovora društava na ovu nesreću.
Crnu smrt uzrokovala je bakterija Yersinia pestis, koja se obično prenosi na ljude putem ugriza zaraženih buha koje žive na crnim štakorima. Bolest se može manifestirati u tri oblika: bubonskom, septikemijskom i pneumoničnom. Bubonski oblik bio je najčešći, karakteriziran natečenim limfnim čvorovima (buboni), dok se pneumonični oblik mogao prenositi kapljicama u zraku s osobe na osobu.
Crna smrt se proširila trgovačkim putovima. Smatra se da potječe iz Azije, a do Europe je dospjela Putem svile i brodovima. Kretanje vojske, bijeg zaraženih ljudi i otprema robe omogućili su brzo širenje bolesti. Nedostatak znanja o prijenosu bolesti u to je vrijeme pogoršao situaciju, dopuštajući kugi da brzo desetkuje stanovništvo.
Crna smrt imala je dalekosežne utjecaje na društva koja je dotakla, značajno promijenivši tijek europske povijesti. Neki od tih utjecaja uključuju:
Društva su na crnu smrt reagirala na različite načine, često pod utjecajem nerazumijevanja mehanizama prijenosa bolesti. Neki odgovori uključuju:
Crna smrt bila je ključni događaj u postklasičnoj povijesti, dovodeći do značajnih promjena u društvu, gospodarstvu i kulturi. Istaknuo je međupovezanost svijeta kroz trgovinu i ranjivost ljudskih društava na pandemije. Lekcije crne smrti, uključujući važnost javnozdravstvenih mjera i opasnosti od traženja žrtvenog jarca u kriznim vremenima, ostaju relevantne i danas.