Afrika, drugi po veličini kontinent na svijetu, ima bogatu povijest koja seže u praskozorje ljudske civilizacije. Njegovo raznoliko geografsko područje, od golemih pustinja do bogatih riječnih dolina, odigralo je središnju ulogu u oblikovanju ranih civilizacija. U ovoj lekciji zadubit ćemo se u rane afričke civilizacije, usredotočujući se na civilizacije doline Nila, kulturu Nok i Carstvo Gane.
Dolina Nila u sjeveroistočnoj Africi bila je dom jedne od najranijih i najutjecajnijih civilizacija na svijetu: drevnog Egipta. Poljoprivreda je bila temelj egipatske civilizacije, omogućena godišnjim poplavama rijeke Nil, koja je duž svojih obala taložila mulj bogat hranjivim tvarima. Ovaj prirodni sustav navodnjavanja omogućio je uzgoj pšenice, ječma i drugih usjeva, podržavajući veliku populaciju i razvoj složenog društva.
Egipćani su poznati po svojoj monumentalnoj arhitekturi, uključujući piramide i Sfingu, te po svom napretku u pisanju, medicini i matematici. Sustav pisma koji su razvili, hijeroglifi, koristio se za vjerske tekstove, službene natpise i administrativne zapise. U matematici su razvili tehnike za mjerenje zemljišnih površina i volumena koji su bili bitni za poljoprivredu i građevinarstvo.
Kultura Nok, nazvana po nigerijskom selu u kojem su prvi put otkriveni njeni artefakti, cvjetala je u zapadnoj Africi od oko 1500. godine prije Krista do 200. godine. Najizrazitiji artefakti kulture Nok su skulpture od terakote, koje pokazuju visoku razinu majstorstva i umjetnosti. Ove skulpture prikazuju ljudske figure, životinje i fantastična bića i među najranijim su poznatim primjerima skulptura u subsaharskoj Africi.
Narod Nok bio je među prvima u zapadnoj Africi koji je koristio tehnologiju taljenja željeza, što im je dalo značajnu prednost u poljoprivredi i ratovanju. Željezni alati, kao što su motike i noževi, poboljšali su poljodjelsku učinkovitost, dok im je željezno oružje dalo nadmoć u sukobu. Širenje tehnologije taljenja željeza diljem Afrike često se povezuje sa širenjem naroda koji govore bantu jezik, pridonoseći razvoju i širenju civilizacija diljem kontinenta.
Carstvo Gane, također poznato kao Wagadou, bilo je moćno trgovačko carstvo koje je postojalo otprilike od 6. do 13. stoljeća n. e. na području današnje jugoistočne Mauritanije i zapadnog Malija. Bogatstvo i moć carstva temeljili su se na njegovoj kontroli nad transsaharskim trgovačkim putovima, kojima su se razmjenjivali zlato, sol i druga dobra između zapadne Afrike te mediteranskog i bliskoistočnog svijeta.
Zlato je bilo najvažniji i najizdašniji resurs u Carstvu Gane. Vladari Gane kontrolirali su trgovinu zlatom držeći lokacije rudnika zlata u tajnosti i oporezujući zlato kojim se trgovalo preko njihovog teritorija. Ovo bogatstvo omogućilo je Carstvu Gane da održi zastrašujuću vojsku i izgradi raskošne javne zgrade i kraljevske palače.
Carstvo Gane također je poznato po svom sofisticiranom političkom sustavu, koji je uključivao složenu hijerarhiju dužnosnika i sustav oporezivanja koji je podržavao administraciju i vojsku carstva. Pad Carstva Gane u 13. stoljeću bio je posljedica kombinacije čimbenika, uključujući pretjerano proširenje, unutarnje sukobe i uspon konkurentskih sila u regiji.
Zaključno, rane afričke civilizacije značajno su pridonijele kulturnom, tehnološkom i političkom razvoju u svjetskoj povijesti. Civilizacije u dolini Nila razvile su jedan od prvih sustava pisma i značajno napredovale u arhitekturi, poljoprivredi i matematici. Kultura Nok uvela je tehnologiju taljenja željeza u zapadnu Afriku, igrajući ključnu ulogu u razvoju regije. Carstvo Gane postalo je ogromna trgovačka sila, kontrolirajući ključne trgovačke rute preko Sahare. Zajedno su te civilizacije postavile temelje za bogate i raznolike kulture koje i danas cvjetaju u Africi.
