Europska kolonizacija Amerike bilo je značajno poglavlje u svjetskoj povijesti koje se uglavnom odvijalo između kasnog 15. i ranog 19. stoljeća. Ovo doba, koje se proteže od kraja srednjeg vijeka do početka moderne povijesti, obilježilo je dolazak Europljana u Novi svijet, što je dovelo do dubokih promjena u zemljopisu, stanovništvu, kulturi i gospodarstvu Amerike. Ovo razdoblje često karakteriziraju istraživanja, osvajanja i osnivanje kolonija od strane europskih sila kao što su Španjolska, Portugal, Engleska, Francuska i Nizozemska.
Doba otkrića ili Doba istraživanja postavilo je pozornicu za europsko širenje u Ameriku. Započelo je početkom 15. stoljeća s portugalskim istraživanjem zapadnoafričke obale, s ciljem pronalaženja morskog puta do Indije. Međutim, otkriće Novog svijeta od strane Kristofora Kolumba 1492., pod španjolskom zastavom, preusmjerilo je europske ambicije prema Americi. Taj je događaj potaknuo val istraživanja i osvajanja drugih europskih naroda željnih iskorištavanja novootkrivenih zemalja za svoje resurse i širenja kršćanstva.
Španjolska i Portugal prvi su osnovali kolonije u Americi. Ugovorom u Tordesillasu 1494., koji je odobrio Papa, podijeljen je neeuropski svijet između njih, a Španjolska je dobila većinu Amerike. Španjolci su 1498. osnovali svoje prvo stalno naselje u Santo Domingu, koje je postalo baza za daljnja istraživanja i osvajanja, uključujući Carstvo Asteka Hernána Cortésa (1519.-1521.) i Carstvo Inka Francisca Pizarra (1532.-1533.).
Portugal, usredotočen na Brazil, započeo je kolonizaciju 1534., uvodeći plantaže šećera i započinjajući transatlantsku trgovinu robljem kako bi osigurao radnu snagu za te plantaže.
Dolazak Europljana imao je razoran utjecaj na autohtono stanovništvo Amerike. Bolesti poput malih boginja, na koje domorodački narod nije imao imunitet, desetkovale su stanovništvo čak i prije nego što su mnoga područja izravno kolonizirana. To je, zajedno s ratovanjem i porobljavanjem, dovelo do dramatičnog pada broja autohtonih stanovnika. Procjenjuje se da se autohtono stanovništvo Amerike smanjilo za 90% u prvom stoljeću nakon dodira s Europljanima.
U 17. stoljeću druge europske sile, posebno Engleska, Francuska i Nizozemska, počele su osnivati kolonije u Sjevernoj Americi i na Karibima. Te su kolonije često osnivane s ciljem promicanja trgovine i širenja teritorijalnih zahtjeva, a ne vađenja plemenitih metala koji su motivirali španjolsku i portugalsku kolonizaciju.
Engleska je osnovala kolonije duž istočne obale Sjeverne Amerike, koje su kasnije postale Sjedinjene Države. Prva stalna engleska kolonija osnovana je u Jamestownu u Virginiji 1607. godine. Francuzi su se usredotočili na rijeku Sv. Lovre i Velika jezera, osnovavši Quebec 1608. i uspostavivši trgovinu krznom kao svoju glavnu gospodarsku aktivnost. Nizozemci su se isprva naselili u dijelovima današnjeg New Yorka, osnovavši New Amsterdam, koji je kasnije postao New York City kada su ga preuzeli Englezi 1664. godine.
Kolonizacija Amerike imala je dubok utjecaj na globalnu ekonomiju, što je dovelo do onoga što se često naziva kolumbijska razmjena. Ta je razmjena uključivala široki prijenos biljaka, životinja, kulture, ljudske populacije, tehnologije, bolesti i ideja između Amerike, Zapadne Afrike i Starog svijeta.
Ključne robe koje su prebačene uključuju usjeve poput krumpira, rajčica, kukuruza i duhana iz Amerike u Europu, te šećerne trske, pšenice i konja iz Europe u Ameriku. Uvođenje novih usjeva dovelo je do značajnih promjena u poljoprivredi i prehrani diljem svijeta.
Europska kolonizacija dovela je do značajnih društvenih i političkih promjena u Americi. To je rezultiralo uspostavom administrativnih, pravnih i gospodarskih sustava europskog tipa. Kolonije su služile i kao izvor sirovina za europsku industriju i kao tržišta za europsku robu.
Mješavina europskih, afričkih i autohtonih kultura dovela je do novih kulturnih i demografskih mješavina u Americi, uključujući populacije mestizoa u Latinskoj Americi i kreolske kulture na Karibima.
Unatoč europskoj dominaciji, bilo je brojnih slučajeva otpora domorodačkih naroda i porobljenih Afrikanaca tijekom razdoblja kolonizacije. To uključuje ustanke, kao što je Pueblo Revolt 1680., i kestenjaste zajednice koje su formirali odbjegli robovi. U kasnom 18. i ranom 19. stoljeću došlo je do porasta pokreta za neovisnost diljem Amerike, što je dovelo do formiranja neovisnih nacija, počevši od Sjedinjenih Država 1776., zatim Haitija 1804. i španjolsko-američkih ratova za neovisnost početkom 19. stoljeća.
Europska kolonizacija Amerike zauvijek je promijenila krajolik, demografiju, gospodarstva i kulture Novog svijeta. Iako je doveo do uspona europskih sila i moderne globalne ekonomije, također je rezultirao patnjom i raseljavanjem autohtonog stanovništva i uspostavom sustava ropstva i izrabljivanja. Razumijevanje ove složene povijesti ključno je za razumijevanje suvremenih Amerika i njihovih tekućih izazova i doprinosa svijetu.
