Razumijevanje Merkura: najmanji planet u našem Sunčevom sustavu
Uvod u Merkur
Merkur je najbliži planet Suncu u našem Sunčevom sustavu. Unatoč njegovoj blizini, nije najtopliji planet, a tu titulu nosi Venera zbog svoje guste atmosfere. Merkur je zemaljski planet, što znači da se sastoji prvenstveno od stijena i metala. Ovaj mali planet nema mjesece niti prstenove i ima vrlo tanku atmosferu, uglavnom sastavljenu od kisika, natrija, vodika, helija i kalija.
Orbitalne karakteristike i rotacija
Merkur završi orbitu oko Sunca za samo 88 zemaljskih dana, što ga čini najbržim planetom u Sunčevom sustavu. Zanimljivo, Merkur ima vrlo spor period rotacije oko svoje osi, potrebno mu je oko 59 zemaljskih dana da završi jednu rotaciju. Ova spora rotacija i brza orbita dovode do jedinstvenog fenomena gdje dan na Merkuru (od izlaska do izlaska sunca) traje oko 176 zemaljskih dana. Merkurova orbita je izrazito eliptična u usporedbi s drugim planetima, što znači da ima mnogo veću varijaciju u udaljenosti od sunca na različitim točkama svoje orbite. Na svom najbližem (perihelu), Merkur je otprilike 46 milijuna kilometara (29 milijuna milja) od Sunca, a na svom najdaljem (afelu), udaljen je oko 70 milijuna kilometara (43 milijuna milja).
Površinske značajke i geološka povijest
Površina Merkura je puna kratera, slično Mjesecu, što ukazuje da je bio geološki neaktivan milijardama godina. Najistaknutija značajka na Merkurovoj površini je bazen Caloris, masivni udarni krater promjera oko 1550 kilometara (960 milja). Udar koji je stvorio bazen Caloris bio je toliko snažan da je izazvao erupcije lave i ostavio jedinstvenu brdovitu geografsku formaciju na suprotnoj strani planeta. Unatoč svojoj drevnoj geološkoj povijesti, Merkur ima dokaze o prošloj vulkanskoj aktivnosti. Glatke ravnice na površini planeta sugeriraju da su tokovi lave prekrivali velika područja. Procjenjuje se da su neke od tih ravnica stare čak 1 milijardu godina, što je relativno nedavno na geološkoj vremenskoj skali.
Merkurova tanka atmosfera
Merkurova atmosfera toliko je tanka da je znanstvenici nazivaju egzosferom. Egzosfera se uglavnom sastoji od atoma koje je s površine planeta raznio solarni vjetar i udar mikrometeoroida. Zbog svoje blizine Suncu i slabe gravitacijske sile, Merkur ne može zadržati gustu atmosferu. Tanka atmosfera znači da temperature na Merkuru mogu jako varirati, od čak 430°C (800°F) tijekom dana do čak -180°C (-290°F) noću.
Magnetsko polje i sastav jezgre
Unatoč svojoj maloj veličini i sporoj rotaciji, Merkur ima značajno, iako slabo, magnetsko polje. Mjerenja iz misija svemirskih letjelica na Merkur sugeriraju da planet ima veliku, tekuću vanjsku jezgru koja okružuje čvrstu unutarnju jezgru. Dinamo efekt unutar te tekuće jezgre vjerojatno stvara Merkurovo magnetsko polje. Prisutnost magnetskog polja na Merkuru bilo je iznenađujuće otkriće jer se ranije mislilo da je planet premalen i prebrzo ohlađen da bi ga njegova jezgra mogla stvoriti.
Istraživanje Merkura
Merkur je istraživalo samo nekoliko svemirskih letjelica zbog teških uvjeta u blizini Sunca. Prva misija na Merkur bila je Mariner 10 1970-ih, koja je tri puta proletjela pored planeta, mapirajući oko 45% njegove površine. Nedavno je NASA-ina svemirska letjelica MESSENGER kružila oko Merkura između 2011. i 2015., pružajući detaljne karte cijelog planeta, kao i nove uvide u njegovu geološku povijest, magnetsko polje i egzosferu. Europska svemirska agencija (ESA) i Japanska agencija za istraživanje svemira (JAXA) lansirale su BepiColombo, zajedničku misiju na Merkur, u listopadu 2018. BepiColombo ima za cilj pomnije proučavanje magnetskog polja, geologije i površinskog sastava planeta, s očekivanim dolaskom u 2025.
Zašto proučavati Mercury?
Proučavanje Merkura pruža dragocjene uvide u formiranje i evoluciju Sunčevog sustava. Pomaže znanstvenicima da razumiju uvjete ranog Sunčevog sustava i kako se zemaljski planeti formiraju i razvijaju tijekom vremena. Osim toga, istraživanje Merkurovog magnetskog polja i egzosfere doprinosi našem razumijevanju planetarnih atmosfera i magnetskih polja općenito, što ima implikacije za proučavanje egzoplaneta u drugim solarnim sustavima.
