Pjevanje je čin proizvodnje glazbenih zvukova glasom. Uključuje korištenje glasnica i disanje za proizvodnju zvuka. Pjevanje se može izvoditi različitim tehnikama i stilovima u različitim glazbenim žanrovima.
Pjevanje počinje činom fonacije, što je proces proizvodnje zvuka putem vibracija glasnica u grkljanu. Zrak iz pluća stvara pritisak ispod glasnica, uzrokujući njihovo vibriranje. Frekvencija tih vibracija određuje visinu zvuka. Brže vibracije proizvode više tonove, dok sporije vibracije proizvode niže tonove. Osnovnu visinu koju proizvode glasnice zatim modificiraju rezonantne frekvencije vokalnog trakta kako bi proizvele različite kvalitete zvuka.
Pravilno disanje ključno je za pjevanje. Uključuje kontrolu protoka zraka i korištenje dijafragme, velikog mišića smještenog ispod pluća. Da bi dobro pjevao, pjevač mora naučiti brzo udisati i koristiti dijafragmu za kontrolu izdisaja, omogućujući kontinuiranu i kontroliranu proizvodnju zvuka. Ova tehnika se često naziva "potpora".
Vokalni raspon odnosi se na raspon od najniže do najviše note koju osoba može pjevati. Vokalni rasponi obično se kategoriziraju u vrste kao što su sopran, alt, tenor i bas. Ti se rasponi razlikuju od osobe do osobe i mogu se proširiti vježbom i pravilnom tehnikom.
Unutar vokalnih raspona postoje daljnje razlike koje se temelje na kvaliteti glasa i njegovoj najboljoj upotrebi. Na primjer, lirski sopran ima laganiji i okretniji glas prikladan za zamršene melodije, dok dramatični sopran ima snažan, voluminozan glas prikladan za projiciranje preko orkestra.
Održavanje zdravlja glasa ključno je za pjevače. To uključuje zadržavanje vode, izbjegavanje tvari koje mogu iritirati glasnice i pravilno zagrijavanje prije pjevanja. Vokalne vježbe, poput ljestvica ili arpeggia, mogu pomoći u zagrijavanju glasa i spriječiti naprezanje.
Ekspresivnost u pjevanju uključuje više od pukog udaranja pravih nota. Također uključuje dinamiku (varijacije u glasnoći), fraziranje (kako su note povezane ili odvojene) i emocije. Na primjer, crescendo ( \(\textrm{str} \rightarrow \textrm{f}\) ) je postupno povećanje glasnoće koje može dodati uzbuđenje ili intenzitet komadu.
Stilovi pjevanja uvelike se razlikuju u različitim glazbenim žanrovima. Na primjer, klasična opera naglašava vibrato i snažnu projekciju, dok se pop glazba često fokusira na jasniju dikciju i privlačnije melodije. Jazz pjevanje može uključivati improvizaciju i scatting, gdje glas oponaša instrumentalne zvukove.
Razmotrimo pjesmu "Sretan rođendan". Započinje jednostavnom melodijom koja se ponavlja s malim varijacijama. Prva nota uspostavlja toniku, a pjesma općenito slijedi osnovni tok koji olakšava pjevanje. Što se tiče izražaja, tiho pjevanje "Happy Birthday" bliskom prijatelju na manjem okupljanju vjerojatno bi uključivalo mekšu dinamiku i nježan ton, dok bi pjevanje na velikoj zabavi moglo uključivati snažniji, energičniji izgovor.
Iako ova lekcija ne zahtijeva vježbu, razumijevanje vlastitog vokalnog raspona ključni je dio učenja pjevanja. Prepoznavanje možete li udobno pjevati više (sopran ili tenor) ili niže (alt ili bas) note može vam pomoći da odaberete pjesme koje odgovaraju vašem glasu i počnete raditi na proširenju svog raspona.
Pjevanje je svestran i izražajan oblik glazbene izvedbe koji spaja tehniku, emocije i individualnost. Razumijevanje osnova disanja, zdravlja glasa, raspona i izražajnosti može poboljšati nečije vještine pjevanja i uživanje u glazbi.
