Neuroni su također poznati kao živčane stanice. Gotovo 86 milijardi živčanih stanica rade zajedno unutar živčanog sustava kako bi komunicirali s ostatkom tijela.
U ovoj lekciji naučit ćete o
Neuroni su specijalizirane stanice koje prenose kemijske i električne signale u mozgu; oni su osnovni gradivni blokovi središnjeg živčanog sustava. Oni šalju i primaju signale koji nam omogućuju pokretanje mišića, osjećaj okoline, pamćenje stvari i još mnogo toga.
Neuron ima četiri glavna dijela:
Jedan neuron može imati tisuće dendrita, tako da može komunicirati s tisućama drugih stanica, ali samo s jednim aksonom.
Mijelinska ovojnica
Akson je prekriven mijelinskom ovojnicom, masnim slojem koji izolira akson i omogućuje da električni signal putuje mnogo brže. Ranvierov čvor je svaka praznina unutar mijelinske ovojnice koja otkriva neuron i omogućuje još brži prijenos signala.
Glijalne stanice
Mijelin proizvode glijalne stanice koje su ne-neuronske stanice koje pružaju potporu živčanom sustavu. Glia funkcija drži neurone na mjestu, opskrbljuje ih hranjivim tvarima, osigurava izolaciju i uklanja patogene i mrtve neurone. U središnjem živčanom sustavu, glijalne stanice koje tvore mijelinsku ovojnicu nazivaju se oligodendrociti; u perifernom živčanom sustavu zovu se Schwannove stanice.
Na temelju njihove uloge, neuroni se mogu podijeliti u tri klase:
Interneuroni su najbrojnija klasa neurona i uključeni su u obradu informacija, kako u jednostavnim refleksnim krugovima tako i u složenijim krugovima u mozgu.
Kada senzorni neuron primi podražaj, impuls se prenosi kroz dendrite do tijela stanice. Impuls putuje kroz tijelo stanice i prenosi se kroz akson do krajnje četkice, skupa vlakana koja se protežu od aksona. Ovdje impuls pokreće oslobađanje kemikalija koje omogućuju da impuls putuje kroz sinapsu. Impuls putuje duž neuronskih puteva dok se električni naboji kreću kroz membranu svake neuralne stanice. Ioni koji se kreću preko membrane uzrokuju kretanje impulsa duž živčanih stanica.
Razlika u broju pozitivno i negativno nabijenih iona uzrokuje električni naboj na svakoj strani stanične membrane – to stvara potencijal mirovanja. Neuroni imaju potencijal mirovanja od približno 70 milivolti (mV).
Točnije, proteini stanične membrane pumpaju ione natrija (Na+) iz neurona i pumpaju ione kalija (K+) u neuron. Ovo kretanje iona Na+ i K+ proizvodi negativan naboj na unutarnjoj strani stanične membrane neurona.
Kada je neuron stimuliran drugim neuronom ili podražajem iz okoline, počinje impuls. Stanične membrane počinju mijenjati protok iona i preokret naboja rezultira 'akcijskim potencijalom'. Impuls koji mijenja jedan neuron, mijenja drugi. Ovako se impuls kreće duž puta.