Glazba, oblik umjetnosti i kulturna aktivnost, obuhvaća ogromnu povijest koja se proteže kroz različite kulture i razdoblja. Njegova evolucija odražava kulturne, društvene i tehnološke promjene u ljudskom društvu. Ova lekcija istražuje putovanje glazbe kroz vrijeme, ističući ključna razdoblja, utjecajne žanrove i značajne glazbenike.
Podrijetlo glazbe može se pratiti u pretpovijesti kada su rani ljudi koristili jednostavne instrumente poput kamenja i štapova za stvaranje zvukova. Drevne civilizacije, uključujući Egipćane, Grke i Rimljane, dalje su razvijale glazbu za vjerske obrede, zabavu i kao oblik izražavanja. Grci su, na primjer, izumili liru, rani oblik harfe, i razvili prvi sustav notnog zapisa.
U srednjem vijeku pojavila se prva značajna glazba pisana notnim zapisima. Gregorijansko pjevanje, jednoglasna sveta glazba bez pratnje, postala je prevladavajuća u kršćanskom bogoslužju. Ovo je doba također svjedočilo razvoju notnog zapisa, što je omogućilo snimanje i šire dijeljenje glazbe. Upotreba modusa umjesto ljestvica kakve poznajemo danas bila je posebna karakteristika srednjovjekovne glazbe.
Razdoblje renesanse obilježilo je značajnu transformaciju u glazbi, odražavajući širi kulturni preporod umjetnosti i znanosti. Glazba je postala izražajnija, a harmonija i polifonija (više istovremenih neovisnih melodijskih linija) su procvjetale. Skladatelji poput Palestrine i Monteverdija eksperimentirali su s teksturom i pisali glazbu koja je odražavala humanistički etos tog doba. Izum tiskarskog stroja također je učinio glazbu dostupnijom, što je dovelo do širenja glazbene pismenosti.
Baroknu glazbu karakterizira dramatičan izraz, složeni oblici i uporaba kontrapunkta. U tom su razdoblju izumljene opera, koncert i sonata, koje su ostale temeljne za zapadnu glazbu. Skladatelji poput Bacha, Handela i Vivaldija koristili su se ovim oblicima za stvaranje emocionalno izražajne glazbe koja je istraživala i radosti i tuge ljudskog iskustva.
Klasično razdoblje uvodi jasniju strukturu i ravnotežu u glazbu, naglašavajući jasnoću, red i simetriju. Ovo je razdoblje nagovijestilo razvoj simfonije, gudačkog kvarteta i sonatnog oblika. Skladatelji poput Mozarta, Beethovena i Haydna usredotočili su se na melodijsku jednostavnost i emocionalnu suzdržanost, suprotstavljajući se složenosti baroknog razdoblja.
Romantična je glazba naglašavala emocije, individualizam i maštu, proširujući izražajni kapacitet glazbe. Skladatelji su koristili složenije harmonije i istraživali nacionalističke teme. U tom je razdoblju došlo do porasta veličine orkestra i razvoja virtuoznog nastupa, čiji su primjeri skladatelji poput Chopina, Liszta i Wagnera.
20. stoljeće svjedočilo je revolucionarnim promjenama u glazbi s pojavom elektroničkih instrumenata i tehnologija koje su promijenile način na koji se glazba skladala, proizvodila i konzumirala. Pojavili su se žanrovi poput jazza, bluesa i rock and rolla, od kojih je svaki utjecao na sljedeće stilove glazbe. Skladatelji poput Stravinskog i Schoenberga pomaknuli su granice glazbene teorije i skladanja, dok je drugi dio stoljeća doživio uspon popa, hip hopa i elektronske plesne glazbe.
Povijest glazbe svjedočanstvo je raznolike i dinamične evolucije ove umjetničke forme. Od antike do suvremenosti, glazba odražava složenost ljudskih emocija, društvenih promjena i tehnološkog napretka. Razumijevanje ove povijesti ne samo da obogaćuje naše razumijevanje glazbe, već nudi i uvid u kulturni i povijesni kontekst.
