Označni jezik je sustav za označavanje dokumenta na način koji se sintaktički razlikuje od teksta. Koristi oznake za definiranje elemenata unutar dokumenta. Označni jezici su osmišljeni za obradu, definiranje i prezentiranje teksta. Njihov je primarni cilj razlikovati stil i formatiranje od sadržaja dokumenta.
Jezici za označavanje koriste se u raznim okruženjima, od web razvoja do objavljivanja dokumenata. Omogućuju dizajnerima i programerima da na jasan, logičan i lako razumljiv način skiciraju strukturu i prezentaciju dokumenta. Najpoznatiji primjeri uključuju HTML (HyperText Markup Language - jezik za označavanje hiperteksta) i XML (eXtensible Markup Language - eXtensible Markup Language) .
Koncept jezika za označavanje datira iz tiskarske i izdavačke industrije prije doba digitalnih računala. Bio je to skup uputa za tiskare o tome kako treba formatirati tekst. U kontekstu računalne znanosti primjenjuje se isti princip, ali na sofisticiraniji način, uključujući elemente poput poveznica i multimedije, a ne samo tekstualno stiliziranje.
Jezici za označavanje ključni su u digitalnom svijetu iz nekoliko razloga:
HTML je najčešće korišten jezik za označavanje. To je standardni jezik za označavanje dokumenata dizajniranih za prikaz u web pregledniku. HTML elementi su gradivni blokovi svih web stranica, a HTML oznake označavaju dijelove sadržaja kao što su "naslov", "odlomak", "tablica" i tako dalje. Preglednici ne prikazuju HTML oznake, već ih koriste za prikaz sadržaja stranice.
Dok se HTML fokusira na prikaz informacija, XML naglašava prijenos i pohranu podataka. Njegov primarni cilj je biti čitljiv i ljudima i strojno čitljiv. XML igra ključnu ulogu u mnogim IT sustavima jer pruža fleksibilan način stvaranja informacijskih formata i elektroničkog dijeljenja strukturiranih podataka putem javnih mreža, poput interneta.
Osim HTML i XML , postoje i drugi značajni jezici za označavanje koji se koriste u različite svrhe:
Jezici za označavanje funkcioniraju tako da okružuju tekst "oznakama" koje daju upute o tome kako taj tekst treba razumjeti ili prikazati. Na primjer, u HTML-u, da biste tekst učinili podebljanim , omotavate ga oznakama <code><b></code>, što rezultira <code><b>podebljanim tekstom</b></code>. Svaki jezik za označavanje ima svoj skup unaprijed definiranih oznaka koje su dizajnirane za postizanje određenih vrsta formatiranja ili strukturne organizacije.
Da biste razumjeli kako HTML funkcionira, razmotrite sljedeći jednostavan primjer. HTML dokument strukturiran za prikaz naslova i odlomka mogao bi izgledati ovako:
<!DOCTYPE html> <html> <glava> <title>Moja prva HTML stranica</title> </head> <tijelo> <h1>Dobrodošli u jezike za označavanje</h1> <p>Jezici za označavanje, kao što su HTML i XML, ključni su za razvoj weba i dijeljenje podataka.</p> </body> </html>
U ovom primjeru, oznaka <code><h1></code> predstavlja naslov prve razine, a oznaka <code><p></code> definira odlomak. Tekst unutar oznaka prikazuje web preglednik.
Dok jezici za označavanje poput HTML definiraju strukturu i sadržaj web stranica, CSS (Cascading Style Sheets) i JavaScript se koriste za stiliziranje i dodavanje interaktivnosti tim stranicama. CSS kontrolira raspored i izgled sadržaja, dok JavaScript omogućuje izradu dinamičnih i interaktivnih web aplikacija.
Jezici za označavanje temelj su strukture sadržaja, prezentacije i razmjene podataka na webu i šire. Njihov razvoj i upotreba nezamjenjivi su u računalnoj znanosti i informacijskoj tehnologiji. Razumijevanje osnova jezika za označavanje poput HTML a i XML ključna je vještina za svakog stručnjaka koji radi u digitalnoj domeni.