Jupiter je najveći planet u našem Sunčevom sustavu i poznat je kao plinoviti div jer se uglavnom sastoji od vodika i helija. Ovaj veličanstveni planet promatran je tisućama godina, igrajući značajnu ulogu u mitologijama i astronomskim studijama raznih kultura diljem svijeta.
Jupiter je peti planet od Sunca i kruži na udaljenosti od približno 778 milijuna kilometara (484 milijuna milja). Ovaj masivni planet ima promjer od oko 139.822 kilometara (86.881 milja), što ga čini 11 puta širim od Zemlje. Njegova masa je 2,5 puta veća od mase svih ostalih planeta u Sunčevom sustavu zajedno.
Atmosfera Jupitera sastoji se uglavnom od vodika (oko 90%) i helija (gotovo 10%), s tragovima drugih plinova poput metana, vodene pare, amonijaka i sumporovodika. Gornja atmosfera sadrži oblake kristala amonijaka raspoređene u trake različitih boja. Ove trake rezultat su Jupiterove brze rotacije, koja dovršava jednu revoluciju za nešto manje od 10 sati, što uzrokuje jake oluje i vjetrove velike brzine koji dosežu i do 620 kilometara na sat (385 milja na sat).
Najznačajnija značajka Jupiterove atmosfere je Velika crvena pjega , divovska oluja veća od Zemlje koja bjesni najmanje 400 godina. Znanstvenici proučavaju ovu oluju kako bi razumjeli vremenske obrasce na Jupiteru i šire, one na drugim planetima, uključujući Zemlju.
Jupiter ima najjače magnetsko polje od svih planeta u našem Sunčevom sustavu, za koje se smatra da ga stvara sloj metalnog vodika koji okružuje njegovu jezgru. Ovo magnetsko polje hvata čestice solarnog vjetra, stvarajući golemi pojas zračenja.
Planet je također izvanredan po svojim brojnim mjesecima, ima 79 potvrđenih satelita od posljednjeg brojanja. Četiri najveća mjeseca, poznata kao Galilejski mjeseci — Io, Europa, Ganimed i Kalisto — otkrio je Galileo Galilei 1610. Ganimed, najveći od njih, veći je čak i od planeta Merkur. Znanstvenici su jako zainteresirani za Europu i Ganimed jer se vjeruje da sadrže podzemne oceane u kojima bi potencijalno moglo biti života.
Unatoč svom pretežno plinovitom sastavu, Jupiter vjerojatno ima čvrstu jezgru. Vjeruje se da je jezgra napravljena od stijene i metala i procjenjuje se da je oko 10 do 20 puta veća od mase Zemlje. Jezgru okružuje sloj metalnog vodika, koji je vodik pod tako ogromnim pritiskom da djeluje kao električni vodič.
Tlak i temperatura unutar Jupitera dramatično rastu prema jezgri. U središtu bi tlak mogao biti preko 40 milijuna puta veći od atmosferskog tlaka na Zemljinoj površini, a procjenjuje se da je temperatura do 24.000 stupnjeva Celzijusa (43.000 stupnjeva Fahrenheita).
Jupiter svojom ogromnom gravitacijom igra ključnu ulogu u oblikovanju orbitalne dinamike Sunčevog sustava. Vjeruje se da je utjecao na formiranje i evoluciju drugih planeta, te nastavlja štititi Zemlju i unutrašnje planete od mogućih udara kometa i asteroida tako što hvata te objekte ili ih izbacuje iz Sunčevog sustava.
Nekoliko je svemirskih letjelica posjetilo Jupiter, počevši s preletom Pioneera 10 1973., nakon čega su uslijedili Voyager 1 i 2 kasnih 1970-ih. Ove su misije dale prve slike planeta izbliza, njegovih mjeseca i njegovih prstenova. U novije vrijeme, svemirska letjelica Galileo, koja je stigla 1995., kružila je oko Jupitera nekoliko godina, pružajući detaljna promatranja prije nego što je završila svoju misiju uranjanjem u Jupiterovu atmosferu. Svemirska letjelica Juno, koja je stigla do Jupitera 2016., trenutno dubinski proučava planet, fokusirajući se na njegovu atmosferu, magnetsko polje i gravitacijsko polje kako bi stekla uvid u njegovu formaciju i strukturu.
Proučavanje Jupitera i njegovih mjeseca daje znanstvenicima ključne informacije o ranom Sunčevom sustavu. Jupiterov sastav odražava uvjete rane solarne maglice iz koje je nastao Sunčev sustav. Razumijevanjem Jupitera znanstvenici mogu steći uvid u formiranje planetarnih sustava oko drugih zvijezda.
Nadalje, Jupiterovi mjeseci, posebice Europa, Ganimed i Kalisto, od velikog su interesa u potrazi za izvanzemaljskim životom. Potencijalni podzemni oceani ispod ledene kore ovih mjeseca mogli bi biti staništa u kojima život postoji ili je nekad postojao. Misije poput nadolazećeg Europa Clippera imaju za cilj proučavanje ovih oceana i njihovog potencijala za održavanje života.
Dok izravno eksperimentiranje na Jupiteru trenutačno nije moguće zbog njegovih ekstremnih uvjeta i udaljenosti od Zemlje, opažanja i podaci prikupljeni teleskopima i svemirskim letjelicama nude vrijedne informacije. Astronomi amateri mogu promatrati Jupiter i njegove najveće mjesece skromnim teleskopom, bilježeći promjene položaja mjeseca i vidljivost Velike crvene pjege.
Svemirske misije poput Junoa koriste razne instrumente za proučavanje Jupitera. To uključuje spektrometre za analizu sastava atmosfere, magnetometre za mjerenje magnetskog polja i gravitacijske znanstvene instrumente za određivanje unutarnje strukture planeta. Ova opažanja pomažu znanstvenicima da testiraju teorije o formiranju planeta, sastavu i fizici plinovitih divova općenito.
Jupiter, najveći planet u našem Sunčevom sustavu, fascinantan je svijet koji intrigira ljude tisućljećima. Njegova golema veličina, snažno magnetsko polje, dinamična atmosfera i brojni mjeseci čine ga objektom ljepote i znanstvene zanimljivosti. Proučavajući Jupiter i njegove satelite, znanstvenici mogu naučiti više o formiranju Sunčevog sustava, mogućnosti života izvan Zemlje i prirodi planetarnih sustava diljem svemira. Kako tehnologija napreduje, naše će razumijevanje Jupitera i njegove uloge u kozmičkom baletu nastaviti rasti, otkrivajući sve više tajni našeg Sunčevog sustava i šire.
