Vakuumske cijevi, koje su nekoć bile na čelu tehnologije, igrale su ključnu ulogu u razvoju rane elektronike, uključujući radio, televiziju i početak računalnog doba. Razumijevanje principa vakuumskih cijevi ne samo da nam daje uvid u povijesnu tehnologiju, već također baca svjetlo na osnove moderne elektronike i fizike, posebno na koncept vakuuma i protoka elektrona.
Vakuumska cijev, također poznata kao termionički ventil, uređaj je koji kontrolira protok električne struje u visokom vakuumu između elektroda na koje je primijenjena razlika električnog potencijala. Najjednostavniji oblik vakuumske cijevi sastoji se od dvije elektrode: katode i anode (ili ploče), zatvorene u vakuumiranom staklenom ili metalnom kućištu.
Katoda: Katoda je grijana elektroda. Kada se zagrije na visoku temperaturu, oslobađa elektrone kroz proces poznat kao termoemisija. To je zato što zagrijavanje katode opskrbljuje elektrone s dovoljno energije da prevladaju rad rada, minimalnu količinu energije potrebnu za uklanjanje elektrona s površine metala.
Radna funkcija ( \( \phi \) ) može se izraziti kao: \( \phi = h \nu_0 \) gdje je \(h\) Planckova konstanta, a \(\nu_0\) frekvencija izbacivanja elektrona.
Anoda (ploča): Anoda je pozitivno nabijena elektroda koja privlači elektrone koje emitira katoda. Kada se između anode i katode primijeni razlika električnog potencijala, elektroni će teći kroz vakuum od katode do anode, dopuštajući tako struji da teče kroz cijev.
Vakuum: Odsutnost zraka ili bilo koje tvari u kućištu osigurava da elektroni mogu putovati od katode do anode bez sudara s molekulama zraka. Ovo vakuumsko stanje ono je po čemu je vakuumska cijev dobila ime i ključno je za njezin rad.
Dok osnovna vakuumska cijev ima dvije elektrode, razvijene su složenije cijevi za obavljanje raznih funkcija:
Unatoč tome što su uvelike zamijenjene poluprovodničkim uređajima poput tranzistora, vakuumske cijevi još uvijek nalaze primjenu u određenim područjima zbog svojih jedinstvenih svojstava:
Kako bismo bolje razumjeli rad vakuumskih cijevi, proučimo triodu koja uvodi koncept pojačanja signala:
Sposobnost trioda da pojača signale revolucionirala je elektroničke komunikacije, omogućivši jasnije radijske emisije, razvoj televizije i ranih računala.
Rad vakuumskih cijevi uključuje nekoliko ključnih principa fizike:
Vakuumske cijevi mogu se činiti kao relikti prošlosti, ali njihovi principi rada temeljni su za područje elektronike i nude uvjerljive uvide u ponašanje elektrona u vakuumu. Razumijevanjem vakuumskih cijevi stječemo dublje razumijevanje evolucije elektroničkih uređaja i temeljne fizike koja upravlja njihovim radom. Iako je solid-state tehnologija uvelike istisnula vakuumske cijevi u većini primjena, nasljeđe i nišane upotrebe vakuumskih cijevi i dalje ih čine fascinantnim predmetom proučavanja.