Emocije su složena psihološka stanja koja uključuju tri različite komponente: subjektivni doživljaj, fiziološki odgovor i bihevioralni ili ekspresivni odgovor. U ovoj lekciji istražit ćemo prirodu emocija, njihovo značenje i kako se proučavaju i razumiju u području psihologije.
Subjektivno iskustvo: Odnosi se na osobnu percepciju pojedinca i unutarnje razumijevanje njegovog emocionalnog stanja. Na primjer, osjećaj sreće može uvelike varirati od jedne do druge osobe na temelju njezina subjektivnog iskustva.
Fiziološki odgovor: Emocije su povezane s tjelesnim reakcijama. Na primjer, strah može izazvati ubrzani rad srca, proširene zjenice ili znojenje. Te su reakcije dio tjelesne reakcije borbe ili bijega i njima upravlja autonomni živčani sustav.
Bihevioralni ili ekspresivni odgovor: Emocije mogu dovesti do različitih izraženih ponašanja, u rasponu od osmijeha kao odgovora na radost do mrštenja ili plača kao odgovora na tugu. Ti vanjski izrazi emocija ključni su za društvenu interakciju i komunikaciju.
Nekoliko teorija pokušava objasniti kako i zašto nastaju emocije. Evo tri ključne teorije:
James-Langeova teorija: Ova teorija predlaže da se emocije javljaju kao rezultat fizioloških reakcija na događaje. Na primjer, tužni smo jer plačemo, ljuti jer udaramo, uplašeni jer drhtimo. Slijed je podražaj → fiziološka reakcija → emocija .
Cannon-Bardova teorija: Suprotno James-Langeovoj teoriji, Cannon-Bardova teorija tvrdi da osjećamo emocije i doživljavamo fiziološke reakcije istovremeno, a ne uzastopno. Prema ovoj teoriji, slijed je podražaj → emocija + fiziološka reakcija .
Teorija dva faktora (Schachter-Singerova teorija): Ova teorija sugerira da se emocije temelje na fiziološkom uzbuđenju i kognitivnoj oznaci. U osnovi, doživljavamo fiziološko uzbuđenje, tumačimo uzrok tog uzbuđenja, a zatim označavamo emociju. Slijed je podražaj → fiziološko uzbuđenje + kognitivna oznaka → emocija .
Emocije se općenito mogu klasificirati na pozitivne i negativne emocije, ali psiholozi su također identificirali nekoliko osnovnih emocija koje se univerzalno doživljavaju. Tu spadaju sreća, tuga, strah, gađenje, ljutnja i iznenađenje. Svaka od ovih emocija igra vitalnu ulogu u ljudskom ponašanju i preživljavanju.
Emocije značajno utječu na naše procese donošenja odluka. Suprotno uvjerenju da bi odluke trebale biti posve racionalne, emocije nam mogu pomoći da brže donosimo odluke utječući na naše sklonosti i želje. Na primjer, strah nas može spriječiti da se uključimo u potencijalno štetna ponašanja, dok nas sreća može potaknuti da se bavimo aktivnostima koje su korisne za našu dobrobit.
Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i upravljanja vlastitim emocijama te prepoznavanja, razumijevanja i utjecaja na emocije drugih. Uključuje četiri ključne vještine:
Istraživanje emocija uključuje široku lepezu metoda od promatračkih studija do kontroliranih eksperimenata. Jedna značajna studija u razumijevanju emocija je eksperiment hipoteze o facijalnim povratnim informacijama koji su proveli Strack, Martin i Stepper 1988. Ovo je istraživanje pokazalo da su sudionici koji su zamoljeni da zagrizu olovku u ustima na način da oponašaju osmijeh izjavili da su se nakon toga osjećali sretnijim u usporedbi onima koji su držali olovku na način koji nije oponašao osmijeh. Ovaj eksperiment podupire ideju da naši izrazi lica mogu utjecati na naša emocionalna stanja.
Drugo značajno područje istraživanja je utjecaj emocionalne inteligencije na uspjeh i dobrobit. Studije su pokazale da osobe s višom razinom emocionalne inteligencije imaju bolje mentalno zdravlje, radnu izvedbu i vještine vođenja.
Razumijevanje emocija ključno je za naše psihološko blagostanje, društvene interakcije i procese donošenja odluka. Emocije su složene i višestruke, obuhvaćaju subjektivna iskustva, fiziološke reakcije i ekspresivna ponašanja. Kroz proučavanje emocija, psihologija pruža uvid u ljudsko ponašanje i načine na koje možemo poboljšati svoju emocionalnu inteligenciju kako bismo živjeli ispunjeniji život.
