Ontologija je temeljna grana filozofije i metafizike koja se bavi prirodom i kategorijama postojanja. Bavi se pitanjima o tome koji entiteti postoje ili se može reći da postoje i kako se takvi entiteti mogu grupirati, povezati unutar hijerarhije i dalje podijeliti prema sličnostima i razlikama. Proučavanje ontologije uključuje i određivanje kategorija bića i razumijevanje odnosa među tim kategorijama.
Ontologija u filozofiji nastoji istražiti koncept bića ili postojanja. Postavlja pitanja poput: "Što znači postojati?" i "Kakve stvari postoje?" Filozofi koji se bave ontologijom pokušavaju kategorizirati svjetske entitete, često ih dijeleći na fizičke i nefizičke, ili konkretne i apstraktne.
Bitan koncept u ontologiji je razlika između pojedinosti i univerzalija . Pojedinosti su pojedinačni, različiti entiteti koji postoje u fizičkom svijetu, poput određene jabuke ili određenog stabla. Univerzalije su, s druge strane, svojstva ili kvalitete koje mogu dijeliti različite pojedinosti, poput crvenila ili okruglosti.
Unutar metafizike, ontologija služi kao okosnica, pružajući strukturu za razumijevanje stvarnosti na najfundamentalnijoj razini. Metafizičari se upuštaju u rasprave o postojanju stvari poput univerzalija, brojeva, pa čak i apstraktnih pojmova kao što su pravda ili ljubav. Te rasprave često uključuju zamršene argumente o prirodi stvarnosti i komponentama koje je čine.
Na primjer, razmotrite ontološki argument za postojanje Boga, koji je predložio sveti Anzelm. Ovaj argument koristi ontologiju i logiku da zaključi da, budući da možemo zamisliti biće od kojeg se ne može zamisliti ništa veće, takvo biće mora postojati u stvarnosti. Ovaj argument ilustrira kako se ontologija križa s metafizičkim raspravama o postojanju.
Područje metafizike također se bavi pitanjima identiteta i promjene , nužnosti i mogućnosti te strukture objekata i njihovih svojstava. Ta istraživanja često dovode do rasprava o temama poput modaliteta ili načina na koje stvari mogu postojati potencijalno ili stvarno, te njihovih implikacija za razumijevanje prirode postojanja.
Iako se ontologija može činiti apstraktnom, njezini koncepti imaju praktičnu primjenu i temelj su mnogih drugih disciplina, uključujući računalne znanosti, informacijske znanosti i umjetnu inteligenciju.
U računalnoj znanosti, na primjer, ontologije se koriste za stvaranje sveobuhvatnih okvira koji omogućuju organiziranje, dijeljenje i ponovnu upotrebu podataka u različitim sustavima. Ove ontologije definiraju vrste stvari koje postoje u određenoj domeni i odnose između njih, olakšavajući interoperabilnost podataka i razvoj inteligentnih sustava.
Jednostavan primjer ontologije u kontekstu stvarnog svijeta mogao bi uključivati kategorizaciju knjiga u knjižnici. Knjige se mogu klasificirati u različite kategorije na temelju njihovog sadržaja, kao što su beletristika, publicistika, znanost, povijest i tako dalje. Unutar svake kategorije knjige se dalje mogu podijeliti prema potkategorijama, autorima i temama. Takva klasifikacija olakšava razumijevanje i pristup širokoj lepezi znanja sadržanog u knjižnici.
Još jedna zanimljiva primjena ontologije može se pronaći u znanstvenim eksperimentima osmišljenim za testiranje teorija o temeljnoj prirodi stvarnosti. Na primjer, kvantna mehanika dovodi u pitanje klasične predodžbe o postojanju pojavama poput dualne prirode svjetlosti, što sugerira da čestice mogu postojati u više stanja istovremeno dok se ne promatraju. Ovo kontraintuitivno promatranje prisiljava na preispitivanje uspostavljenih kategorija bića i njihovih međusobnih odnosa.
Ontologija, i kao filozofsko istraživanje i kao praktično oruđe, poziva nas da razmotrimo najosnovnija pitanja postojanja i kategorizacije. Ispitujući koje stvari postoje i kako se mogu grupirati ili povezati, dobivamo uvide u strukturu svijeta i prirodu same stvarnosti. Bilo kroz leću filozofije ili praktične primjene u znanosti i tehnologiji, ontologija potiče dublje razumijevanje svemira i našeg mjesta u njemu.
