Mrežni protokoli su pravila i konvencije za komunikaciju između mrežnih uređaja. Ovi protokoli definiraju postupke za učinkovit i učinkovit prijenos podataka preko mreža. Istražimo neke ključne mrežne protokole i njihove funkcije u računalnim mrežama.
Protokoli su ključni za omogućavanje komunikacije između računala, usmjerivača i drugih uređaja u mreži. Oni osiguravaju da podatke poslane s jednog uređaja drugi može interpretirati i razumjeti, bez obzira na razlike u njihovim internim procesima ili dizajnu.
Zamislite da se pismo šalje iz jednog grada u drugi. Pismo mora imati odredišnu adresu, povratnu adresu i način kretanja između lokacija. Slično tome, kada se podaci šalju preko mreže, oni se dijele na pakete . Svaki paket sadrži podatke koji se prenose, zajedno s informacijama kao što su izvorna i odredišna IP adresa, slično adresama u našoj analogiji s pismom.
TCP/IP je skup protokola koji zajedno osiguravaju pouzdano putovanje paketa podataka od izvora do odredišta. Kada pošaljete e-poštu ili učitate web stranicu, vaše računalo koristi ove protokole za slanje i primanje podataka.
TCP/IP model sastoji se od četiri sloja, svaki sa svojim jedinstvenim skupom protokola:
IP adresa je jedinstveni identifikator za uređaj na TCP/IP mreži. Mreže su podijeljene na podmreže kako bi se organizirao i osigurao mrežni promet. Subnetting omogućuje mrežnim administratorima da podijele IP mrežu na manje mrežne segmente. Formula za izračunavanje broja hostova po podmreži je:
\( \textrm{Broj domaćina} = 2^{(32 - \textrm{duljina maske podmreže})} - 2 \)
Na primjer, za masku podmreže duljine 24 bita (tipična maska podmreže 255.255.255.0), izračun bi bio:
\( 2^{(32 - 24)} - 2 = 254 \)
To znači da na ovoj podmreži može biti 254 računala.
Sustav imena domene (DNS) prevodi nazive domena čitljive ljudima u IP adrese koje računala koriste za identifikaciju jedni drugih na mreži. Kada upišete URL web stranice u svoj preglednik, DNS poslužiteljima se postavlja upit kako bi pronašli odgovarajuću IP adresu za tu domenu, omogućujući vašem pregledniku da uspostavi vezu s poslužiteljem web stranice.
Iako nije praktično izvoditi eksperimente bez dodatnih alata, razumijevanje kako promatrati ove protokole na djelu može biti poučno. Na primjer, korištenje alata naredbenog retka kao što je ping , koji koristi ICMP protokol za testiranje povezivosti, ili traceroute , koji preslikava put kojim podaci idu do odredišta, može dati uvid u rad mrežnih protokola.
S pojavom interneta sigurnost podataka postala je najveća briga. Protokoli kao što su HTTPS, Secure Shell (SSH) i Transport Layer Security (TLS) pružaju enkripciju i sigurne kanale za prijenos podataka, štiteći od presretanja i osiguravajući integritet podataka.
Kako se tehnologija razvija, tako se razvijaju i mrežni protokoli. Najnovija dostignuća uključuju HTTP/2 i HTTP/3, čiji je cilj učiniti pregledavanje weba bržim i učinkovitijim. Dodatno, sljedeća generacija IP adresiranja, IPv6, nudi rješenje za iscrpljivanje IPv4 adresa značajnim povećanjem broja mogućih jedinstvenih adresa.
Razumijevanje mrežnih protokola bitno je za snalaženje u svijetu računalnih mreža. Od temeljnih protokola kao što je TCP/IP do sigurnosnih protokola kao što je TLS i budućih razvoja kao što su HTTP/3 i IPv6, mrežni protokoli osiguravaju da se podaci prenose učinkovito, pouzdano i sigurno preko mreža. Svijest i poznavanje ovih protokola omogućuje bolju iskorištenost mrežnih resursa i povećanu sigurnost podataka.
