Koliko znate o temi “marksizam”? Ne mnogo? Ne brinite, zadubimo se i saznajmo više o ovoj temi.
CILJEVI UČENJA
Do kraja ove teme od vas se očekuje;
Marksizam se odnosi na metodu socioekonomske analize koja promatra društveni sukob i klasne odnose koristeći materijalističko tumačenje povijesnog razvoja i zauzima dijalektički pogled na društvenu transformaciju. Marksizam potječe iz djela njemačkih filozofa Friedricha Engelsa i Karla Marxa.
Marksizam koristi metodologiju, koja se danas naziva povijesnim materijalizmom, kako bi analizirao, ali i kritikovao, razvoj klasnog društva i uglavnom kapitalizma te uloge klasnih borbi u sustavnim društvenim, ekonomskim i političkim promjenama. Marksistička teorija tvrdi da u kapitalističkim društvima klasni sukob nastaje kao rezultat proturječnosti između materijalnih interesa izrabljivanog proletarijata , buržoazije i potlačenih. Proletarijat se odnosi na klasu najamnih radnika koji su zaposleni za proizvodnju dobara i usluga. Buržoazija se odnosi na vladajuću klasu koja posjeduje sredstva za proizvodnju i izvlači svoje bogatstvo prisvajanjem viška proizvoda koji proizvodi proletarijat u obliku profita .
Marksizam se razvio u mnoge različite grane i škole mišljenja, što je rezultiralo da ne postoji niti jedna konačna marksistička teorija. Mnoge marksističke škole stavljaju veći naglasak na specifične aspekte klasičnog marksizma dok modificiraju ili odbacuju druge aspekte. Neke škole mišljenja kombiniraju marksističke koncepte i nemarksovske koncepte. To je dovelo do kontradiktornih zaključaka.
Marksizam je imao velik utjecaj na mnoga područja kao što su; medijski, znanstveni studiji, antropologija, arheologija, sociologija, povijest, geografija, kriminologija, teorija filma, filozofija i još mnogo toga.
Marksizam analizira ekonomske aktivnosti i materijalne uvjete koji su potrebni za ispunjavanje ljudskih materijalnih potreba za objašnjenje društvenih pojava u bilo kojem društvu.
Pretpostavlja se da oblik ekonomske organizacije, odnosno način proizvodnje, utječe na sve druge društvene pojave koje uključuju političke institucije, pravne sustave, šire društvene odnose, ideologije i estetiku.
Kako se proizvodne snage, kao što je tehnologija, poboljšavaju, postojeći oblici organiziranja proizvodnje obično zastarevaju što ometa daljnji napredak.
Karl Marx smatrao je klasne sukobe pokretačkom snagom ljudske povijesti jer su se sukobi koji se ponavljaju manifestirali kao različite prijelazne faze razvoja u zapadnoj Europi. Stoga je označio ljudsku povijest koja uključuje četiri razvojne faze u proizvodnim odnosima:
DRUŠTVENI RAZREDI
Marx grupira društvene klase na temelju dva kriterija: kontrole nad radnom snagom drugih i vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. S obzirom na ovaj kriterij, Marx je identificirao društvenu stratifikaciju načina proizvodnje kapitalista s društvenim skupinama u nastavku;
