Klasična glazba glazbeni je žanr koji vuče korijene iz zapadne umjetničke glazbene tradicije.
U početku se pojam "klasika" počeo koristiti u 19. stoljeću kako bi se posebno označio stil "bečke klasike" zapadne glazbe (Haydn, Mozart, Beethoven) i kako bi se razlikovao od romantične i barokne glazbe.
Izraz "klasična glazba" danas se često koristi za označavanje glazbe nastale između razdoblja baroka (1600.-1750.) i razdoblja romantizma (1815.-1910.), što uključuje djela poznatih skladatelja poput Bacha, Mozarta, Beethovena i Čajkovskog.
Također se može odnositi šire na bilo koju glazbu koja se smatra dijelom zapadne umjetničke glazbene tradicije, uključujući glazbu iz ranijih razdoblja kao što su renesansa i srednji vijek, kao i suvremenu klasičnu glazbu.
Klasična glazba je uravnotežena i jasna . Pokriva širok raspon emocija, pa se za klasičnu glazbu ne može jednostavno reći da uvijek "opušta". Ovaj glazbeni žanr može izazvati sreću, tugu, euforiju, očaj, melankoliju, ljutnju, ironiju, romantiku i ljubavnu čežnju. Složenija je od barokne glazbe i vrlo je jedinstvena.
Neki od najvećih skladatelja koji su skladali djela klasične glazbe su:
• Wolfgang Amadeus Mozart
• Johann Sebastian Bach
• Ludwig Van Beethoven
• Franz Schubert
• Frederick Chopin
• Johannes Brahms
• Joseph Haydn
• Claude Debussy
• Petar Iljič Čajkovski i mnogi drugi ...
Ispod su neki od najpopularnijih oblika u kojima se izvodi klasična glazba, svaki sa svojim karakteristikama:
opera kao složeno glazbeno-scensko djelo svojevrsna je glazbena drama, koja sadrži dramski tekst, glazbu i ples. Oni su ujedinjeni i čine operu jedinstvenim umjetničkim djelom. Operu produciraju skladatelj i libretist , skladatelj je osoba koja stvara skladbu, a libretist je osoba koja piše libreto. Libreto je književni tekst, scenarij za glazbeno scensko djelo.
Neke od najpoznatijih opera ovog razdoblja su:
Sonata je vrsta glazbene skladbe napisane uglavnom za jedan instrument ili malu instrumentalnu grupu. Sva glazbena djela obično se dijele na nekoliko "stavaka" , komada . Sonata se obično sastoji od tri (izlaganje, razvoj i rekapitulacija), ali mogu biti dvije ili četiri. Sonate za violinu, čelo, klavir i flautu bile su popularne tijekom klasičnog razdoblja. Beethoven, Haydn i Mozart pisali su sonate.
Koncert je glazbena kompozicija koja uključuje solista, koji može biti violinist, violončelist ili pijanist, protiv cijelog orkestra. Publika ima priliku vidjeti što mogu solist i orkestar zajedno ili odvojeno. Solist ima priliku izaći pred publiku. Taj dio glazbenog rada zove se kadenca.
Drugi oblik klasične glazbe, koji je dobro poznat, zove se Tema i varijacije. Ovaj oblik se sastoji od teme ili melodije, a nakon nje slijede varijacije te melodije. Ovaj oblik se može koristiti za pisanje cijelog glazbenog djela ili za pisanje jednog stavka nekog većeg glazbenog djela. Njegova uporaba najprisutnija je u instrumentalnoj glazbi.
Simfonija je proširena glazbena kompozicija često pisana za orkestar. To je glazbeno djelo sastavljeno od nekoliko stavaka, najčešće četiri, a prvi je stavak napisan kao sonata. Dok većina simfonija ima broj, neke su simfonije poznate po imenu. Na primjer Beethoven - simfonija br. 9, Čajkovski - simfonija br. 5, Mozart - simfonija br. 41, Beethoven: simfonija "Eroica", itd.
*** Orkestar je veliki instrumentalni ansambl, tipičan za klasičnu glazbu, koji se sastoji od gudačkih instrumenata (violina, viola, čelo i kontrabas), drvenih, limenih i udaraljki.
Rondo (rondeau, francuski) može biti samostalno djelo ili stavak unutar većeg glazbenog djela. Bio je to važan oblik tijekom klasičnog doba. Ovaj se oblik koristio u simfonijama i solo instrumentalnim djelima. Melodija koja se ponavlja i jedinstvena formalna struktura karakteristike su koje definiraju rondo. Ovaj oblik ima funkciju sličnu refrenu, njegova se tema može čuti tri ili možda četiri puta. Tema ronda nastoji biti nezaboravna. Oblik ronda se ponekad kombinira sa oblikom sonate, što rezultira oblikom sonata-rondo, a može se naći kao završni stavak klasičnih simfonija.
