Možete li zamisliti kako ćete djelovati ako se ne sjećate prošlosti? Nećete moći praviti planove za sutra niti išta naučiti. Neće li to biti zbunjujuće?
U ovoj lekciji naučit ćemo o tri glavne psihologijske teorije koje objašnjavaju kako pamćenje funkcionira – kako pohranjujemo informacije i kako se prisjećamo sjećanja iz prošlosti.
Dakle, na što ćemo se usredotočiti u ovoj lekciji:
U svojoj raspravi O duši Aristotel je usporedio ljudski um s praznom pločom i teoretizirao da se beba rađa bez ikakvog prethodnog znanja; ljudi grade svoje znanje kroz životna iskustva.
Dakle, postavlja se pitanje kako gradimo znanje kroz svoja životna iskustva?
To je kroz pohranjivanje, obradu i pronalaženje informacija. Memorija je proces uključen u to.
Pogledajmo tri popularne teorije koje objašnjavaju kako pamćenje funkcionira.
Ovaj model opisuje linearni protok informacija između tri skladišta – senzornog registra (SR), kratkoročne memorije (STM) i dugotrajne memorije (LTM).
Naši osjetilni organi otkrivaju informacije i ta informacija ulazi u senzorno pamćenje. Na primjer, naše oči vide boje pa su pohranjene kao vizualne slike.
Ako pazimo na ovu informaciju, ona ulazi u kratkoročno pamćenje (STM).
Ako se ta informacija uvježbava/ponovi, ona se prenosi u dugotrajnu memoriju. Ako se informacija ne uvježbava/ponovi, zaboravlja se.
Svaka memorijska pohrana ima svoje karakteristike u smislu trajanja u kojoj informacija može trajati i kapaciteta pohranjivanja informacija.
Stoga moramo uvježbati informacije u kratkoročnom pamćenju kako bismo ih dulje zapamtili.
Jeste li ikada čuli da je učitelj ili roditelj rekao djetetu da govori naglas ili da zapiše neku činjenicu kako bi je urezala u sjećanje – upravo zato tako kažu.
Ako stalno zaboravljate imena ljudi koje ste upoznali, ponovite to kako biste pomogli informacijama da prođu kroz senzorne i kratkoročne memorije do dugoročnog pamćenja.
Dok je raniji model memorije s više pohranjivanja govorio o memorijskim spremištima (osjetnim, kratkoročnim i dugoročnim), ova teorija tvrdi da je memorija funkcija dubine memorijske obrade.
Plitka obrada - Ako je memorija plitko obrađena, lako će se raspasti. Postoje četiri načina plitke obrade:
Duboka obrada - Ako je pamćenje duboko obrađeno, ono će postati naša dugotrajna sjećanja. Dubinska obrada poznata je i kao semantička obrada. Javlja se kada mi
Tri su čimbenika koji određuju ostaje li pamćenje:
Dok probe održavanja i prepoznatljivost poboljšavaju kratkoročno pamćenje, elaborativne probe poboljšavaju dugotrajno pamćenje.
Ova teorija tvrdi da model memorije s više spremišta previše pojednostavljuje rad kratkoročne memorije kao jednog sustava za pohranu bez ikakvih podsustava. Ovaj model predlaže da se kratkoročna memorija (također poznata kao radna memorija) sastoji od tri podsustava iu svaki od njih ulaze različite vrste informacija. Radno pamćenje pomaže u svemu u našem svakodnevnom životu, od čitanja knjige i rješavanja matematičkih zadataka do učenja sviranja gitare i odlaska u školu.
Središnja izvršna vlast upravlja pažnjom i rješavanjem problema. Upravlja druga dva 'podređena sustava': vizualno-prostorni blok za crtanje i fonološka petlja te ih povezuje s dugotrajnom memorijom. Usmjerava pažnju i daje prioritet onome što je važno. Na primjer, ako razgovarate sa svojim prijateljem dok vozite automobil, a iznenada dođe biciklist, središnji izvršni direktor pobrinut će se da prestanete razgovarati i usredotočite se na vožnju.
Vizuoprostorni blok za crtanje pohranjuje vizualne i prostorne informacije i može se smatrati unutarnjim okom. Postavlja i manipulira mentalnim slikama.
Fonološka petlja pohranjuje informacije temeljene na jeziku, uključujući govorne i pisane materijale. Sastoji se od:
Epizodni pufer je kasnije uključen kao dodatna komponenta. Olakšava komunikaciju između središnje izvršne vlasti i dugotrajne memorije. Naziva se epizodnim jer spaja informacije iz različitih izvora u epizode.
