Nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu 1945. godine, Ujedinjeni narodi su formirani s jednom središnjom misijom: održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. UN to čini radeći na sprječavanju sukoba; pomaganje stranama u sukobu da sklope mir; održavanje mira; i stvaranje uvjeta za održavanje i procvat mira. U ovoj lekciji govorit ćemo o povijesti, strukturi i funkcijama Ujedinjenih naroda.
Ujedinjeni narodi (UN) su organizacija između zemalja osnovana 24. listopada 1945. radi promicanja međunarodne suradnje. Osnovan je kako bi zamijenio Ligu naroda nakon Drugog svjetskog rata i spriječio novi sukob. Kada je osnovan, UN je imao 51 državu članicu; sada ih ima 193. Većina nacija su članice UN-a i šalju diplomate u sjedište da održavaju sastanke i donose odluke o globalnim pitanjima.
UN je najveća svjetska međuvladina organizacija.
Arapski, kineski, engleski, francuski, ruski i španjolski službeni su jezici Ujedinjenih naroda.
Svi organi Ujedinjenih naroda imaju sjedište u New Yorku, osim Međunarodnog suda pravde koji se nalazi u Haagu u Nizozemskoj. Ujedinjeni narodi imaju važne urede u Ženevi (Švicarska), Nairobiju (Kenija) i Beču (Austrija).
Povelja Ujedinjenih naroda potpisana je 26. lipnja 1945. u San Franciscu, na kraju Konferencije Ujedinjenih naroda o međunarodnoj organizaciji, a stupila je na snagu 24. listopada 1945. godine.
Postoji šest glavnih organa Ujedinjenih naroda
Opća skupština je glavni savjetodavni organ Ujedinjenih naroda koji se sastoji od svih država članica, od kojih svaka ima jedan glas, bez obzira na veličinu ili utjecaj. Može raspravljati o bilo kojem pitanju koje proizlazi iz Povelje UN-a. Odluke o međunarodnom miru i sigurnosti, primanju novih država članica i proračunu UN-a donose se dvotrećinskom većinom. O ostalim pitanjima odlučuje se jednostavnom većinom.
Godišnja sjednica Generalne skupštine održava se svake godine u rujnu u New Yorku. Predsjedništvo skupštine rotira se svake godine između pet geografskih skupina zemalja, tj. Afričke, azijske, istočnoeuropske, latinoameričke, te zapadnoeuropske i druge države. Opća skupština imenuje glavnog tajnika tajništva UN-a na preporuku Vijeća sigurnosti. Također je ovlašten primati nove članove.
Prema Povelji UN-a ima primarnu odgovornost za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Za razliku od Opće skupštine, Vijeće sigurnosti ne održava redovite sastanke. Može se sazvati u bilo koje vrijeme, kad god je ugrožen međunarodni mir. Zapravo, sastaje se gotovo svaki dan. Vijeće sigurnosti ima 15 članica, uključujući 5 stalnih članica – Kinu, Francusku, Rusiju, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države.
Za donošenje rezolucije u Vijeću sigurnosti, 9 od 15 članova Vijeća mora glasati "za", ali ako bilo koja od 5 stalnih članica glasa "ne" - što se često naziva vetom - rezolucija ne prolazi.
To je središnje tijelo za koordinaciju gospodarskog i socijalnog rada Ujedinjenih naroda. Vijeće ima 54 člana koji se biraju radi jednake zemljopisne zastupljenosti i imaju trogodišnji mandat. Glasovanje u Vijeću je običnom većinom; svaki član ima jedan glas.
Preporuča i usmjerava aktivnosti usmjerene na promicanje gospodarskog rasta zemalja u razvoju, podržavanje ljudskih prava i poticanje svjetske suradnje u borbi protiv siromaštva i nerazvijenosti. Kako bi zadovoljila specifične potrebe, Opća skupština je uspostavila niz specijaliziranih agencija kao što su Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Organizacija UN-a za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), te programe kao što su Razvojni program UN-a (UNDP), Dječji fond UN-a (UNICEF) i Ured Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR). Rad ovih agencija i programa koordinira ECOSOC.
Poveljom UN-a dodijeljen mu je nadzor nad upravom 11 skrbničkih teritorija – bivših kolonija ili ovisnih teritorija – koji su stavljeni pod Međunarodni sustav starateljstva. Sustav je stvoren na kraju Drugog svjetskog rata kako bi promicao napredak stanovnika tih ovisnih teritorija i njihov progresivni razvoj prema samoupravi ili neovisnosti.
Od osnivanja Starateljskog vijeća, više od 70 kolonijalnih teritorija, uključujući svih 11 skrbničkih teritorija, steklo je neovisnost uz pomoć Ujedinjenih naroda. Posljednji povjernički teritorij koji je postao neovisan bio je Palau 1994. godine, i, kao rezultat, Vijeće je odlučilo službeno obustaviti svoj rad i sastajati se kada i kada bude potrebno. Starateljsko vijeće se sastoji od stalnih članica Vijeća sigurnosti – Kine, Francuske, Ruske Federacije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država. Svaki član ima jedan glas, a odluke se donose prostom većinom.
To je glavni pravosudni organ UN-a koji se nalazi u Haagu, Nizozemska. Osnovan je 1945., a svoje je funkcije preuzeo 1946. Poznat je i kao “Svijet suda”. Ona rješava pravne sporove samo između naroda, a ne između pojedinaca, u skladu s međunarodnim pravom. Sve presude Suda su konačne i bez žalbe.
Njime predsjeda 15 sudaca izabranih na 9-godišnji mandat, svaki iz različite nacije, kako od strane Opće skupštine tako i od Vijeća sigurnosti. Ne mogu dva suca biti iz iste zemlje. Izbori se održavaju svake tri godine za jednu trećinu mjesta, a suci u mirovini mogu biti ponovno birani. Članovi suda ne predstavljaju svoje vlade, već su neovisni suci. Za donošenje odluke potrebna je većina od devet sudaca.
Sastoji se od međunarodnog osoblja koje radi u sjedištu UN-a u New Yorku, kao i UN-ovim uredima u Ženevi, Beču, Nairobiju i drugim mjestima. Sastoji se od odjela i ureda s osobljem iz većine država članica. Oni obavljaju svakodnevni rad Organizacije. Njihove se dužnosti kreću od upravljanja mirovnim operacijama, posredovanja u međunarodnim sporovima, praćenja društvenih i gospodarskih trendova, postavljanja temelja za međunarodne sporazume do organiziranja međunarodnih konferencija. Tajništvo je odgovorno za pružanje usluga drugim tijelima Ujedinjenih naroda i upravljanje programima i politikama koje oni utvrde.
Tajništvo vodi glavni tajnik, kojeg imenuje Opća skupština na preporuku Vijeća sigurnosti na 5-godišnji mandat i odgovoran je za provedbu odluka koje donose različita tijela Ujedinjenih naroda.
Osoblje Tajništva poznato je kao “međunarodni državni službenici” i oni rade za sve 193 države članice i primaju naredbe ne od vlada, već od glavnog tajnika.
