Primarne industrije odnose se na vađenje sirovina iz mora ili kopna. Ove sirovine se smatraju prirodnim resursima. Ti prirodni resursi mogu se dalje obraditi kako bi se stvorili gotovi proizvodi. Ribarstvo, šumarstvo, poljoprivreda, rudarstvo ili bušenje nafte primjeri su primarnih industrija jer one uključuju nabavu sirovina.
Poljoprivreda - primjer primarne industrije
Primarne industrije važne su za podršku siromašnim zajednicama, razvoj uravnoteženog života i osiguravanje opstanka čovječanstva. Neki resursi nam omogućuju pristup hrani, dok nam drugi pružaju mogućnost da ostanemo topli ili da naša vozila pokreću. Mnoge se zajednice oslanjaju na primarnu industriju kako bi stekli prihod, hranu i energiju kako bi se ugrijali. Međutim, nekontrolirano vađenje primarnih resursa dovelo je do prijetnje njihovoj dostupnosti. Neki primjeri ovih prijetnji su izumiranje naših ribarskih zajednica, pad naftnih resursa i zagađenje. Primarne industrije značajno se oslanjaju na dostupnost resursa izravno sa Zemlje. Ako utječemo na dostupnost ovih resursa, to stvara različite probleme od makro do mikro razine.
U ovoj lekciji raspravljat ćemo o konceptu primarnih industrija, njihovoj važnosti i ulozi u gospodarstvu. Također ćemo razgovarati o ključnim izazovima s kojima se susreću primarne industrije.
Prvo, moramo razumjeti što znači pojam 'industrija'. Industrija se odnosi na rad i procese uključene u prikupljanje i preradu sirovina i proizvodnju robe u tvornicama. Na osnovnim principima proizvodnih procesa, primarne industrije su uključene u uklanjanje sirovina ili prirodnih resursa. Ove sirovine se hrane sekundarnim industrijama koje ih dalje prerađuju u gotove proizvode. Na primjer, rudarstvo je primarna industrija, jer uključuje uklanjanje željezne rude. Ova se željezna ruda zatim dostavlja drugim industrijama kao što su brodogradnja, proizvodnja automobila i mnoge druge.
Primarne industrije imaju tendenciju da čine veći dio gospodarstva u zemljama u razvoju nego u razvijenim zemljama. Na primjer, 2018. godine poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo činili su više od 15% BDP-a u podsaharskoj Africi, ali manje od 1% BDP-a u Sjevernoj Americi. Ljudi koji rade u primarnoj industriji često se nazivaju zaposlenima u primarnom sektoru. Dokazana je činjenica da kako se zemlja počinje razvijati, njezina pouzdanost u primarnoj industriji počinje minimizirati, a ovisnost o sekundarnoj i tercijarnoj industriji raste.
Osnovni tipovi primarne industrije
1. Rudarstvo je vađenje i prerada vrijednih materijala iz zemlje kao što su minerali, metali, drago kamenje, kamenje, sol i glina.
2. Šumarstvo je praksa gospodarenja, sječe i očuvanja šuma i šumskog zemljišta.
3. Poljoprivreda uključuje uzgoj usjeva ili uzgoj životinja za hranu i sirovine.
4. Ribolov uključuje ulov vodenih životinja kao što su ribe, lignje, hobotnice, škampi, kozice, rakovi, jastozi, itd. Pojam ribolov ne odnosi se na ulov vodenih sisavaca ili uzgoj ribe na ribnjaku.
5. Lovom su obuhvaćene sve djelatnosti vezane uz lov divljači za konzumaciju i promet hranom i krznom.
6. Pčelarstvo: Ova se djelatnost temelji na uzgoju pčela radi dobivanja meda i voska.
Najosnovniji primjer korištenja proizvoda iz primarne industrije je u našim domovima. Namještaj koji postavljamo koristi nekoliko proizvoda koji se odnose na primarnu industriju, na primjer građu od drveća. Ako na farmi vidite rijeku punu ribe ili svježih proizvoda, to je dio primarne industrije. Drugi svakodnevni primjeri primarne industrije su
Pamuk je primjer proizvoda u primarnoj industriji, ali haljina koju nosimo nije proizvod primarne industrije.
Poljoprivrednici, rudari i pašnjaci dio su primarne industrije. Poljoprivrednici uzgajaju i sakupljaju prehrambene artikle kao što su pšenica, riža, ječam, koji se uzimaju s farme i pretvaraju u gotove prehrambene proizvode poput kruha itd. i prodaju na potrošačkim tržištima.
Najvažnije karakteristike primarnih industrija su sljedeće:
Djelatnosti koje se provode u primarnom sektoru važne su, potrebne i neophodne za opstanak stanovništva. Poljoprivrednici i stočari imaju važnu ulogu jer su zaduženi za pomoć u proizvodnji svih sirovina koje će, uglavnom, koristiti sekundarne industrije za stvaranje proizvoda za ljudsku prehranu. Bez proizvoda proizvedenih u primarnim industrijama, ostale industrije ne bi mogle ispravno funkcionirati i ne bi bile od koristi. Zbog toga se primarna industrija smatra polazišnom točkom svakog gospodarstva.
Uloga primarnih industrija se transformirala, posebice u razvijenim zemljama. Na primjer, poljoprivredne industrije postale su više orijentirane na tehnologiju od tradicionalnih metoda sadnje ili branja. Korištenje insekticida također igra ključnu ulogu u osiguravanju veće proizvodnje u nekim razvijenim zemljama. Usvajanje veće tehnologije znači manje radne snage.
Drugi pristup razvijenih zemalja je korištenje primarnih industrija za poboljšanje svojih sustava bogatstva. Primjerice, Europska unija upravlja svojim stopama inflacije u skladu s proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda. To čini tržište iznimno konkurentnim.
Većina vlada nastoji održati troškove primarne industrije razumnima i zaštićenima od vanjskih utjecaja. U prošlosti i sadašnjosti, primarne industrije su se borile s velikim utjecajima rata ili gladi. Svaki negativan utjecaj na primarnu industriju uzrokuje da određene zajednice žive bez hrane. Stoga je za zemlje u razvoju uvijek ključno održati ravnotežu između svojih primarnih industrija i drugih industrijskih sektora.
Prihodi od izvoza – Korištenje prirodnih resursa može biti način da gospodarstvo ostvari prihod i prihod od izvoza. Prodaja nafte, plina i drugih prirodnih resursa obogatila je mnoga gospodarstva u razvoju omogućujući im stjecanje kapitala za ulaganje u javne usluge unutar gospodarstva. Neke zemlje bogate naftom uspješno su iskoristile povećanje prihoda za štednju za budućnost, npr. Katar, Saudijska Arabija, Norveška.
Monopolna moć – Jedan od problema oslanjanja na primarne industrije je taj što bogatstvo često postaje neravnomjerno raspoređeno. Na primjer, mali broj poduzeća stječe monopolsku moć nad proizvodnjom sirovina i plaća radnicima samo mali dio ostvarenog prihoda. Mnoge zemlje u razvoju u Africi ostale su siromašne, unatoč tome što su bogate sirovinama. Velik postotak primarnih industrija nije dovoljan sam za sebe da vodi gospodarskom razvoju.
Promjenjivost – primarni proizvodi mogu biti promjenjivi i u cijeni i u proizvodnji. Robe, kao što su nafta i prehrambene namirnice, mogu vidjeti velike promjene u cijenama. Potražnja je cjenovno neelastična. Ako cijene padnu, onda zemlje koje se temelje na jednoj određenoj industriji mogu doživjeti veliki pad prihoda, što će uzrokovati probleme. EU zadržava značajnu potporu svojoj poljoprivredi kroz subvencije i potporu cijenama.
Nizozemska bolest - Ako su primarni proizvodi vrlo profitabilni, tada će se resursi preusmjeriti iz drugih proizvodnih industrija i koncentrirati samo na primarne industrije. Problem je u tome što kada ponestane sirovina ili industrija opadne, gospodarstvu nedostaje široka diverzifikacija. To može biti poznato kao "nizozemska bolest" ili prokletstvo resursa.
Deindustrijalizacija – U razvijenim gospodarstvima bilježimo pad primarnih industrija, budući da one čine manji udio u gospodarstvu, to može dovesti do strukturne nezaposlenosti na određeno vrijeme. Strukturna nezaposlenost je nezaposlenost koja je rezultat industrijske reorganizacije, obično zbog tehnoloških promjena, a ne zbog fluktuacija ponude ili potražnje.
