Riječ 'arheologija' dolazi od grčke riječi archaia ("drevne stvari") i logos ("teorija" ili "znanost"). Arheologija je znanstveno proučavanje materijalnih ostataka prošlih ljudskih života i aktivnosti. To uključuje ljudske artefakte od najranijih kamenih oruđa do umjetnih predmeta koji su zakopani ili bačeni u današnje vrijeme. Naše znanje o prapovijesnim, antičkim i izumrlim kulturama prvenstveno dolazi iz arheoloških istraživanja.
(Izvor: Arhiva časopisa Arheologija)
Arheologija spada u široko područje antropologije ili proučavanja ljudi. Antropologija ima četiri podpodručja:
Arheologija nije
Arheološko nalazište je svako mjesto gdje se nalaze fizički ostaci prošlih ljudskih aktivnosti. Postoji mnogo vrsta arheoloških nalazišta.
Prapovijesna arheološka nalazišta su ona bez pisanog zapisa. Oni mogu uključivati sela ili gradove, kamenolome, stijene, drevna groblja, kampove i megalitne kamene spomenike. Lokalitet može biti mali poput hrpe usitnjenog kamenog oruđa koje je ostavio prapovijesni lovac. Ili mjesto može biti veliko i složeno kao drevni predkolumbijski gradovi u ruševinama Chichen Itze u Meksiku.
Povijesna arheološka nalazišta su ona na kojima arheolozi mogu koristiti pisanje za pomoć u istraživanju. To uključuje gusto naseljene moderne gradove ili područja daleko ispod površine rijeke ili mora. Veliki izbor povijesnih arheoloških nalazišta uključuje olupine brodova, bojišta, nastambe za robove, groblja, mlinove i tvornice.
Arheološke ruševine Ceresovog hrama, grčkog dorskog hrama, pronađene u Kampaniji, Italija
Čak i najmanji arheološki lokalitet može sadržavati obilje važnih informacija. Artefakti su predmeti napravljeni, modificirani ili korišteni od strane ljudi. Arheolozi analiziraju artefakte kako bi saznali više o ljudima koji su ih izradili i koristili. Neprijenosni artefakti koji se nazivaju značajke također su važni izvori informacija na arheološkim nalazištima. Značajke uključuju stvari kao što su mrlje od tla koje pokazuju gdje su nekada postojale skladišne jame, strukture ili ograde. Ekofakti su prirodni ostaci vezani uz ljudsku djelatnost. Biljni i životinjski ostaci mogu pomoći arheolozima razumjeti obrasce prehrane i egzistencije.
Arheologija je raznoliko područje proučavanja. Većina arheologa se usredotočuje na određenu regiju svijeta ili određenu temu proučavanja. Specijalizacija omogućuje arheologu da razvije stručnost o određenom pitanju. Neki arheolozi proučavaju ljudske ostatke (bioarheologija), životinje (zooarheologija), drevne biljke (paleoetnobotanika), kameno oruđe (litiku) itd. Neki arheolozi specijaliziraju se za tehnologije koje pronalaze, mapiraju ili analiziraju arheološka nalazišta. Podvodni arheolozi proučavaju ostatke ljudske aktivnosti koji leže ispod površine vode ili na obalama.
Arheologija se dijeli na prapovijesnu i povijesnu arheologiju.
Prapovijesna arheologija je proučavanje kultura koje nisu imale pisani jezik. Iako prapovijesni narodi nisu pisali o svojoj kulturi, ostavili su ostatke poput alata, keramike, ceremonijalnih predmeta i prehrambenih otpadaka.
Povijesna arheologija proučava ostatke kultura za koje postoji pisana povijest. Povijesna arheologija ispituje zapise iz prošlosti koji uključuju dnevnike; sudske, popisne i porezne evidencije; djela; Karte; i fotografije.
Kombinirajući korištenje dokumentacije i arheoloških dokaza, arheolozi stječu bolje razumijevanje prošlosti i ljudskog ponašanja.
Arheološka nalazišta dokaz su ljudske aktivnosti često povezana s koncentracijama artefakata. Iskapanja arheoloških nalazišta destruktivan je proces koji zahtijeva sustavno uklanjanje tla i artefakata. Arheološka nalazišta su poput istraživačkih laboratorija u kojima se podaci prikupljaju, bilježe i analiziraju. Arheolozi traže obrasce u prošlom ljudskom ponašanju kroz kontrolirano iskopavanje i mapiranje informacija u odnosu na slojeve tla i artefakte povezane sa svakim slojem. Oni proučavaju te obrasce i promjene u ljudskom ponašanju tijekom dugog vremenskog razdoblja. Arheološka nalazišta su neobnovljivi resursi; jednom kada su uništeni ili iskopani zauvijek su nestali i ne mogu se zamijeniti.
Kontekst se u arheologiji odnosi na odnos koji artefakti imaju jedni prema drugima i prema njihovoj okolini. Svaki artefakt pronađen na arheološkom nalazištu ima definiranu lokaciju, arheolozi bilježe točno mjesto gdje pronađu artefakt prije nego što ga uklone s tog mjesta. Kada ljudi uklone artefakt bez bilježenja njegove točne lokacije, zauvijek gubimo taj kontekst. U tom trenutku artefakt ima malu ili nikakvu znanstvenu vrijednost. Kontekst je ono što arheolozima omogućuje razumijevanje odnosa između artefakata i između arheoloških nalazišta. To je način na koji razumijemo kako su ljudi u prošlosti živjeli svoj svakodnevni život.
Cilj arheologije je razumjeti kako i zašto se ljudsko ponašanje mijenjalo tijekom vremena. Arheolozi traže obrasce u evoluciji značajnih kulturnih događaja kao što su razvoj poljoprivrede, pojava gradova ili kolaps velikih civilizacija kako bi otkrili zašto su se ti događaji dogodili. U konačnici, oni traže načine kako bolje predvidjeti kako će se kulture promijeniti, uključujući našu vlastitu, i kako bolje planirati budućnost.
